Godinu dana prije ruskih predsjedničkih izbora, sadašnji predsjednik Vladimir Putin počeo je stezati obruč oko svojih političkih protivnika pripremajući podlogu za transfer vlasti na osobu koja će i dalje čvrsto provoditi njegovu dosadašnju politiku. U lokalnim izborima koji će se održati ovog vikenda dvije prokremaljske stranke, Ujedinjena Rusija i Pravedna Rusija, gotovo sigurno će pomesti svoje protivnike, što se može zahvaliti velikim financijskim sredstava kojima raspolažu, ali i agresivnim metodama poput rastjerivanja oporbenih skupova policijskim palicama. Putinu sljedeće godine istječe drugi predsjednički mandat, a prema ruskom ustavu ne može se kandidirati više od dva puta za redom. Unatoč tome, ruski predsjednik je odlučan zadržati svoju politiku i u nadolazećim godinama tako da će na sve načine pokušati omogućiti pobjedu osobi koja uvelike uvažava njegovo povjerenje. Još nije poznato tko bi ta osoba mogla biti, a Putin je nedavno izjavio kako će svog potencijalnog političkog nasljednika imenovati tijekom predsjedničke kampanje, po čemu bi se moglo zaključiti kako ona još nije počela.

No da nije tako pokazuju pripreme za predstojeće lokalne izbore koje karakterizira zabrana izbornog natjecanja političkih stranaka, kontrola medija te represivne metode ruske policije protiv okupljanja pristaša oporbe. U prosincu Rusiju očekuju novi izbori, oni parlamentarni, tako da se slijedom sadašnjeg stanja može očekivati samo veći pritisak na Putinove protivnike. “Kremlj ne želi nikakvu pravu opoziciju”, kaže politički analitičar Leonid Sjedov iz nezavisnog analitičkog centra Levada i dodaje da razlog leži u tome što je se Putin boji. Ankete koje je proveo ovaj centar pokazuju da oko trećina Rusa nije sigurna hoće li glasati za Putinova nasljednika. Sjedov je još dodao da Kremlj pokušava osigurati mirnu tranziciju marginalizirajući sve svoje protivnike. Grigorij Javlinski, lider oporbene stranke Jabuka koja propagira demokraciju zapadnog stila i kojoj je zabranjeno da se natječe na regionalnim izborima u St. Petersburgu gdje tradicionalno osvaja oko devet posto glasova, nazvao je ove pseudoizborima koji nisu ništa bolji od onih iz sovjetskog vremena. Inače, vlasti su zabranile strankama Jabuka i Unija desnih snaga natjecanje u 14 regija zbog toga što, prema njihovim navodima, nisu poštovale izborna pravila. Komunisti, najveća opozicijska grupa u Rusiji, uspješno su odbili zabranu sudjelovanja na izborima u dva slučaja. Od dolaska na vlast 2000. godine Putin je centralizirao moć u svojim rukama, banalizirao izbore za lokalne guvernere, osigurao da u parlamentu sjede lojalni mu zastupnici, televizijske kuće je stavio pod državnu kontrolu i nacionalizirao ključne ruske kompanije. Putin je učvrstio svoju snagu kroz stranku Pravedna Rusija, koja je samo naizgled oporbena te Ujedinjenu Rusiju koja ima najviše zastupnika u parlamentu. Unatoč tome, Putin ima veliku podršku među ruskim biračima kojima, čini se, nisu bitne metode kojima se služi već kako žive. Naime, od kada je Putin izabran za predsjednika, ruski dohodak je u porastu, cijene nafte i plina su pale, te je nestao kaos koji je vladao za vrijeme njegova prethodnika Borisa Jeljcina. Od 2000. godine prosječna plaća četverostruko je porasla na prosječnih 400 dolara, inflacija je pala sa 36 posto iz 1999. na devet posto, koliko je iznosila prošle godine, dok je rast bruto državnog proizvoda prosječno iznosio šest posto godišnje.Ako ne dođe do promjene ustava, a ruski predsjednik je nekoliko puta ponovio da tome ne teži, Putina će vjerojatno naslijediti “njegov čovjek”. A poslije četiri godine Putin se opet može vratiti na čelo Rusije jer ustav navodi kako se predsjednik ne može kanidirati više od dva puta zaredom, no ne i da nikad više ne može postati predsjednikom.