Rezultati domaće industrije za 2019. još nisu kompletirani, ali u godini na izmaku jasno je da će proizvodnja više-manje biti u znaku stagnacije. 

S krajem studenoga obujam ovogodišnje proizvodnje je, kalendarski prilagođeno, samo 0,8 posto veći nego lani, a prema izvornim podacima DZS-a povećanje je još skromnije, 0,6 posto.  O anemičnosti hrvatske industrije u cjelini dovoljno je reći da je lani proizvodnja u odnosu na godinu prije smanjena jedan posto, a i prošloj godini prethodila je neimpresivna 2017. godina s rastom oko jedan i pol posto.   

U studenome ove godine industrijska je proizvodnja na godišnjoj razini zabilježila pad od 0,4 posto (kalendarski prilagođeno), a izvorni podaci upućuju na minus od 2,4 posto. Pritom valja primijetiti da je prerađivačka industrija kao kralježnica ukupne industrije (s udjelom od četiri petine) prošli mjesec ostvarila i veći godišnji pad (3,1 posto, a originalno 5,1 posto), ali je ukupni rezultat popravilo razmjerno kišno razdoblje zahvaljujući kojemu je u kategoriji opskrbe električnom energijom i plinom zabilježen porast od čak 16 posto. 

Državni statističari jučer su, usto, objavili i podatke o prometu u maloprodaji koji su također slabiji nego mjesec prije, iako to u slučaju trgovine na malo znači samo nešto sporiji rast.  Maloprodajni promet je nakon rujanske stope rasta od 3,5% i listopadske od 3,1, u studenome realno porastao 2,5 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine.  Unatoč tim signalima usporavanja u četvrtom kvartalu, računa se da ukupan gospodarski rast u 2019. godini neće bitnije odstupiti od aktualnih projekcija oko 2,8 posto (realno), no tapkanje industrije u mjestu samo je dodatni signal da se struktura gospodarstva mijenja. I to ne nabolje. 

Da "dinamike ima, ali da struktura rasta nije ohrabrujuća" ekonomisti već upozoravaju već duže vrijeme. Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta podsjeća da uz rast plaća koji uskoro slijedi, uz povlačenje novca iz europskih fondova te priljeve od turizma i izdašnih transfera koji prate iseljavanje Hrvatsku kratkoročno ne muče makroekonomski pokazatelji. To se, međutim, ne može reći za strukturna obilježja i dulji rok. Stagnantna kretanja u industriji potenciraju problem manjka transfera tehnologije, a to znači slab rast proizvodnosti rada i dugoročno određuje dinamiku gospodarstva, kaže. 

Snovi o tvornici VW-a
Stvari samo dodatno usložnjava činjenica da istodobno zbog demografske slike i migracijskih trendova rastu pritisci na rast plaća. Usto, već danas bi trebalo računati da će projekti za koje se danas povlači novac iz EU fondova sutra, tj. za koju godinu implicirati i neke troškove oržavanja, što samo naglašava da je jako važno usmjeravaju li se ta sredstva mudro ili ne.

U tom smislu Lovrinčević ističe kako smo vezano uz EU fondove trenutno u nekoj vrsti "medenog mjeseca".  Kako bilo, kad je posrijedi industrija, "gazela" je očito još uvijek premalo, kao uostalom i velikih priča. Jedna od onih koje su nakratko poslužile dnevnopolitičkoj svrsi bila je i listopadska najava ministra gospodarstva Darka Horvata koji je nakon razgovora s njemačkim kolegom nadobudno rekao kako će se, eto, Hrvatska pohrvati s nekim drugim pretendentima za Volkswagenovu investiciju vrijednu 1,3 milijarde eura koju je VW predvidio locirati na jugoistok Europe. 

Prije desetak dana otklonjena je i najmanja dvojba: odluku o novoj tvornici Nijemci su najavili za veljaču, ali izbor je ili Turska ili prolongiranje tog velikog projekta.     

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Pali i metal i koža
Kad je riječ o najnovijim podacima o domaćoj industrijskoj proizvodnji, osim prerađivačke industrije, lošiji rezultat od ukupnog prosjeka industrije u studenome se bilježi i u djelatnosti Rudarstva i vađenja, gdje je ostvarena čak 11,5 posto manja proizvodnja nego u istom mjesecu lani. U toj kategoriji se i u prvih 11 mjeseci ove godine bilježi pad veći od pet posto (-5,4). Lovrinčević upozorava da to potencira pitanje razine energetske samodostatnosti sugerirajući da "zagrljaj dobavljača" postaje samo jači.     

Zrinka Živković Matijević, ekonomska analitičarka Raiffeisen banke, u komentaru najnovijih industrijskih podataka ističe, pak, da su nepovoljna kretanja u studenom dominantno bila pod utjecajem pada proizvodnje kod Kapitalnih dobara.  Na mjesečnoj razini kapitalni su proizvodi zabilježili stopu pada od 6,2%, a u odnosu na studeni 2018. za gotovo 19 posto.  Na godišnjoj razini pad je zabilježen i kod Intermedijarnih proizvoda (-0,4%), dok su ostale industrijske grupacije zabilježile rast: trajni proizvodi za široku potrošnju 17,5%, Energija za 8,3, a Netrajni proizvodi za široku potrošnju za 1,4 posto.

Unutar prerađivačke industrije nekoliko je djelatnosti u studenome imalo i dvoznamenkast pad; od više nego prepolovljene proizvodnje u kategoriji Računala te elektroničkih i optičkih proizvoda (-56,4%) do 23,8-postotnog pada proizvodnje metala ili 19-postotnog kod kože i srodnih proizvoda.