Vrhovni sud RH je u odluci Rev 1853/16 zauzeo stav ima li tuženica pravo zadržati iznos koji je primila po osnovi kapare, te daljnji iznos koji je prema utvrđenju drugostupanjskog suda primila po osnovi djelomičnog ispunjenja obveze, a za koje tuženica tvrdi da je primila po osnovi naknadno ugovorene dodatne kapare.

Naknadno plaćeni iznos se nikako ne može smatrati dodatnom kaparom (znakom da je sklopljen ugovor), nego upravo djelomičnim ispunjenjem obveze već postojećeg ugovora.

Tuženica je primila ispunjenje, a time se ujedno suglasila da ugovor i dalje egzistira, dakle da ustraje u ugovoru i prihvaća djelomično ispunjenje, dok je za ostatak obveze produžila rok za ispunjenje.

Nakon djelomične uplate koju je primila više ne dolazi u obzir primjena odredbe čl. 204. ZOO o pravnim posljedicama raskida ugovora. 

Tuženica je u opisanim okolnostima mogla zahtijevati ispunjenje ostatka obveze i naknadu štete zbog zakašnjenja, ili tražiti naknadu štete zbog nepotpunog ispunjenja, ali se u oba slučaja kapara uračunava u naknadu (čl. 305. ZOO), no nije se koristila tim pravom. 

Stoga, i bez analize o tome tko jer odgovoran za raskid ugovora, tužiteljica u okolnostima konkretnog slučaja ima ona prava koja joj pripadaju po čl. 305. ZOO, dakle nema pravo zadržati kaparu.