Razlika u plaćama muškaraca i žena u Europi i dalje iznosi nevjerojatnih 16%

Autor: Vera Jourova , 18. studeni 2019. u 22:00

Iako su žene su u prosjeku obrazovanije od muškaraca, njihove se kompetencije nedovoljno iskorištavaju. Do 2050. godine napredak u njihovoj ravnopravnosti donio bi nam 10,5 milijuna novih radnih mjesta, porast BDP-a Europske unije za 9,6% i ukupno 3,15 bilijuna eura dobit.

Više od stotinu godina – toliko bi nam trebalo da postignemo ravnopravnost žena i muškaraca u Europi ako nastavimo ovim tempom. Moramo se više angažirati.   

U usporedbi s drugim dijelovima svijeta, u Europi ženama nije toliko loše, ali i ovdje iz dana u dan svjedočimo brojnim slučajevima nepravde, diskriminacije i nasilja.  To potvrđuje i nedavno objavljeni indeks ravnopravnosti spolova: ukupni rezultat EU kad je riječ o ravnopravnosti spolova iznosi 67,4 od 100. To jest poboljšanje u odnosu na pretprošlu godinu, ali samo za jedan bod. U Hrvatskoj taj indeks iznosi 55,60, što je poboljšanje za 2,5.

Žene sve kvalificiranije
Tolike žene nemaju dovoljno potpore za postizanje ravnoteže između posla i majčinstva. Gotovo 40% žena izjavilo je da su 2018. godine morale prilagoditi posao svojim obiteljskim obvezama, dok je isto izjavilo tek nešto manje od 20% muškaraca. Zato smo na razini EU donijeli zakonodavstvo kojim se promiče fleksibilnost i omogućuje bolja ravnoteža između poslovnog i privatnog života te podjela odgovornosti za skrb. 

Iako su žene sve kvalificiranije i statistički uspješnije od muškaraca u pogledu obrazovanja, u višem rukovodstvu tek ih je 17%, a među direktorima samo 6,9%.  Nezamislivo je što u današnje doba žene i dalje imaju znatno manju satnicu nego muškarci. Razlika u plaćama muškaraca i žena u Europi i dalje iznosi nevjerojatnih 16%, a u Hrvatskoj 11,6%. Zato je Europska komisija predložila akcijski plan s konkretnim mjerama za uklanjanje te razlike u plaćama.

Sada je na zemljama EU-a da pokažu političku volju za uklanjanje nekih od uzroka tih neravnoteža koji su ukorijenjeni u kulturama, što nije lak zadatak za našu raznoliku Uniju.  Trebamo se zalagati za društvenu raspravu i obrazovanje kako bi se muškarci i žene osjećali ugodno u svojim današnjim ulogama, kako bi se međusobno podupirali i kako bi znali da imaju mogućnost izbora. 

Ta se rasprava mora potaknuti na različitim razinama kako bi nacionalne i lokalne vlasti uvidjele koliko je bitno poduprijeti infrastrukturu koja će obiteljima omogućiti da donose odluke u skladu s vlastitim potrebama. To je posebno važno i s obzirom na mjestimične zabrinjavajuće trendove i regresivne stavove o ravnopravnosti, koje često iskorištavaju populisti. Ženska prava nepotrebno se koriste za rasprave koje vode do razdora i pretvaraju ravnopravnost u ideološko pitanje. Zbog te je vrste otpora naša borba još teža.

Ravnopravnije zastupljeni
Upravo je zato toliko važno što je novoizabrana predsjednica Ursula von der Leyen ravnopravnost spolova proglasila jednim od svojih političkih prioriteta. Ona će se u svojem radu oslanjati na kolegij povjerenika u kojem su muškarci i žene ravnopravnije zastupljeni, i na službe Komisije u čijem je rukovodstvu prvi put u povijesti EU-a 40% žena.

Ti rezultati nisu postignuti preko noći – riječ je o cilju koji je postavljen 2014. i postignut sustavnim i predanim radom.  Uostalom, neravnopravnost smo dosad skupo plaćali. Iako su žene su u prosjeku obrazovanije od muškaraca, njihove se kompetencije nedovoljno iskorištavaju. Do 2050. napredak u njihovoj ravnopravnosti donio bi nam 10,5 milijuna novih radnih mjesta, porast BDP-a EU za 9,6% i ukupno 3,15 bilijuna eura dobiti.  U konačnici, od pravednijeg i otvorenijeg društva u kojem su muškarci i žene ravnopravni ne bi imale koristi samo žene, već svi građani Europske unije.v

Koautorica članka Virginija Langbakk je direktorica Europskog instituta za jednakost spolova.

Komentari (2)
Pogledajte sve

Od..jebite svi skupa s tom temom..samo nam doljevate ulje na vatru…

Ravnopravnost spolova mora biti prioritet, prvenstveno društva pa tek onda politike, ali ne na štetu slobode tržišta i modusa operandi realnog i javnog sektora što se ponekad pokušava postići raznim kvotama.

Same kvote su diskriminirajuće prema ljudima, bez obzira na spol, a razlog je jednostavan ; Kvote se odnose samo na ciljana zanimanja i pozicije, jednostavnije rečeno, nema kvota na osnovu spola u područjima fizičkog rada kao što su građevinari, dijelu javnog sektora kao što su smetlari,medicinske sestre itd. Svi spolovi su ravnopravni, ali nisu isti. Različitost nije inferiornost, nego različitost.

Naime, dosta curica zanimaju igre koje se bave njegom, lutke,bebe, kolica itd. te je logično da će više razvijati socijalne vještine, odnosno da će ih takva vrsta posla više zanimati u budućnosti ( Medicinske sestre, njegovateljice, tete u vrtiću, profesorice itd ).

S druge strane, dečke više zanimaju mehaničke stvari pa se igraju bagerima, kamionima itd. te je logično da će više razvijati motoričke vještine koje će ih na kraju odvesti do inženjera itd… Također, dečki su više natjecateljski raspoloženi pa će ih ta karakteristika prije dovesti do direktora itd.

Sve te biološke činjenice ne znače da će pojedinac jednog spola biti bolji u obavljanju posla od pojedinca drugog spola, ali sigurno znače da će količina prijavljenih na natječaj za medicinske sestre u većini biti žene, dok će većina na natječaj za posao vozaža kamiona biti muškaraci. Da, primjera radi, uvedemo kvote na posao medicinskih tehničara, došlo bi do pada kvalitete sektora pošto je izbor muškaraca puno manji od žena, a zakonom velikih brojeva dolazimo do toga da je više žena sposobnije za taj posao. Dakle, ne postotak, nego realni broj.

Spomenuo sam modus operandi realnog sektora ; činjenica je da muškarci rade više radnih sati od žena zbog samih bioloških razlika i potreba ( Porodiljni itd. ) . Nerealno je očekivati da će kompanija X izdvajati ista sredstva za radnika koji radi 100 radnih sati i za radnika koji radi 70 radnih sati ; Osnivanje obitelji i raspoređivanje obveza u istoj nije pravo, nego izbor svakog pojedinca ili zajednice ta dva pojedinca, nikako poslodavca.

Ne kažem da diskriminacija definitivno ne postoji. Postoji i dužnost je svih nas da je eliminiramo,
ali gospođo Vera,
kada davate statistike visokog obrazovnja i kvalifikacije, i općenito statistike, davajte konkretne podatke o vrsti kvalifikacije,obrazovanja i vremena kojeg osoba može uložiti u posao ; jer temperatura nije ugodna ako vam je desna noga u vatri, a lijeva u hladnjaku ; Ona je samo statistički ugodna osobi koja je računa.

New Report

Close