Na rubovima stakla u automobilima i autobusima često možemo vidjeti crnu liniju i iznad nje crne točkice. Negdje od 1950-ih na ovamo proizvođači automobila počeli su koristiti ljepilo kako bi prozor bio stabilan i to je bilo bolje rješenje od metalne podloge. Ljepilo je bilo sigurnije, ali ipak nije bilo estetski zadovoljavajuće.

Crna boja je zapravo keramička boja, a služi da sakrije ljepilo. Osim toga, boja je zapečena što znači da je neuništiva. Ono služi da drži prozor na mjestu i pritom skriva ljepilo.

Što se tiče točkica, one su tu da izvrše estetski ugodan prijelaz iz debelih crnih linija u prozirnost stakla. Točke nisu nasumično postavljene. One postaju sve rjeđe što su udaljenije od crne linije.

Takav uzorak je estetski prihvatljiviji jer nema naglih prijelaza. Međutim, čak ni točkice nisu samo za ukrašavanje. Njihova druga svrha, osim vizualnog učinka, je kontrola temperature. Kako bi se staklo prilikom izrade moglo saviti, zagrijava se. Staklo obojeno u crno zagrijava se brže od ostatka. Točkice su tu da raspodijele toplinu malo ravnomjernije, što sprječava pucanje, piše Reader's Digest, prenosi 24sata.