‘Klikanje’ kod hrvatskih banaka ovisi o regulaciji i razvoju domaćih znanja

Autor: Tomislav Pili , 23. listopad 2019. u 22:00
1,5 milijuna usluga internetskog bankarstva ugovoreno je u Hrvatskoj po čemu smo 21. u EU/Shutterstock

Glavni faktor privlačnosti je razumna regulacija i raspoloživost lokalnih stručnih talenata.

Prodor digitalnih usluga u svijet financija nije rezerviran samo za fintech startupe već označava digitalnu transformaciju cjelokupnog financijskog poslovanja, a razvoj hrvatskog tržišta treba zasnivati na onome što imamo, poruke su analize "Fintech: Prijetnja ili prilika – hoćemo li 'klikati' negdje drugdje" koju je za Hrvatsku udrugu banaka pripremila Arhivanalitika. Rezultati analize bit će detaljno predstavljeni 29. listopada na konferenciji Poslovnog dnevnika "Zagreb financijsko središte". 

Model 'iz garaže' 
U analizi stoji kako je fintech mnogo više od na novim tehnologijama zasnovane nebankarske konkurencije u tradicionalnim bankarskim poslovima. "Fintech se definira kroz prizmu startup financijskih kompanija koje se razvijaju prema modelu 'iz garaže', ili prema modelu spin offa velikih tehno kompanija (Alibaba, Tencent, Apple, Google, Amazon i Facebook).

U oba slučaja fintech se promatra kroz prijetnje tradicionalnim financijskim posrednicima zbog jačanja konkurentskih pritisaka na globalnoj razini", navodi se u istraživanju. Fintech se može podijeliti na četiri dijela: fintech kredit, fintech debit i upravljanje računima, blockchain i kriptovalute te ostale aplikacije vezane uz tržišta kapitala, upravljanje portfeljima, osiguranja i druge segmente. No, fintech je mnogo više od tehnološki intenzivne nebankarske konkurencije.

 

Šonje

U Hrvatskoj je još nizak stupanj financijske i digitalne pismenosti. Velika je zanemarenost ovih tema u školskom i obrazovnom sustavu.

Riječ je o digitalnoj transformaciji cjelokupnog financijskog poslovanja. "U ovoj fazi razvoja na prvom je mjestu pitanje kako tradicionalni financijski posrednici kroz digitalizaciju i restrukturiranje poslovnih modela, tzv. digitalnu transformaciju, mogu odgovoriti na tržišne izazove i sami proizvesti nove konkurentske odgovore", jedna je od teza analize. Klasične financijske institucije drugi su najveći ulagači u fintech.

One traže poslovno održive načine prožimanja starih i novih tehnologija. S druge strane, najveće nebankarske fintech kompanije ulaze u bankarstvo, sklapaju partnerstva s bankama, preuzimaju ih i apliciraju za bankarske licence. "U odnosima između klasičnih banaka, fintecha, Big Techa i ostalih financijskih institucija, svi su svima i potencijalni partneri i konkurenti, osobito u području mobilnih plaćanja. O novom izgledu tržišta će odlučiti potrošači. Ta utakmica, kao i profiliranje novih navika potrošača, još nisu pri kraju, a u mnogim segmentima su tek na početku", ocjenjuje analiza.

Primjerice, fintech debit obuhvaća segment mobilnih plaćanja i servisa vezanih uz upravljanje računima i depozitima fizičkih i pravnih osoba. Primjena revidirane direktive PSD2 i API otvorenog bankarstva povećava konkurenciju, širi krug ponuditelja na treće strane pružatelje usluga, ali otvara pitanje povjerenja, sigurnosti, navika, te financijske i digitalne pismenosti potrošača. 

Uštede, ali i brzina 
Fintech kompanije koriste i slabu konkurenciju odnosno postojeće marže, te necjenovnom konkurencijom pokušavaju poboljšati tradicionalne usluge. Cjenovna konkurencija fintecha najjača je u međunarodnim plaćanjima. Klijenti se za fintech ne odlučuju samo zbog ušteda, već i zbog raspoloživosti i brzine usluga, ali ne i zbog korisničkog iskustva što pokazuje prostor za napredak.

No, financijske usluge zasnovane na klasičnim informatičkim i internetskim tehnologijama nisu na zalasku zbog pojave fintecha, stoji u analizi. "U Hrvatskoj broj klasičnih transakcija karticama i kreditnih prijenosa veoma brzo raste. S 1,45 milijuna ugovorenih usluga internet bankarstva, što je 54% svih korisnika interneta, Hrvatska je na 21. mjestu u EU i postoji velik prostor za napredak koji je još veći u području e-trgovine. Međutim, konkurencija sprečava da rast volumena dovede do proporcionalnog rasta prihoda banaka", tvrdi analiza.

Trend i struktura glavnih odrednica prihoda i rashoda hrvatskih banaka pokazuju da klasične bankarske poslove možemo smatrati zrelom industrijom u fazi konsolidacije, koja je nalik telefoniji prije 20 godina. Neto prihodi i troškovi u realnom se iskazu smanjuju, što objašnjava smanjenje udjela financijskog sektora u BDP-u sa 6,2 na 5% između 2011. i 2018. "Konsolidacija, okrupnjavanje i internacionalizacija odnosno globalizacija financija će se nastaviti.

 

1,5 milijuna

usluga internetskog bankarstva ugovoreno je u Hrvatskoj po čemu smo 21. u EU

Održivost procesa na hrvatskom tržištu ovisit će o pronalasku uravnotežene regulacije koja će hrvatskim bankama, u okviru Bankovne unije, omogućiti istovjetnu regulaciju na kakvu nailaze i njihovi konkurenti. Tako će se spriječiti regulatorne arbitraže, seljenja aktivnosti u druge zemlje i osigurati zadržavanje znanja i talenata u zemlji", stoji u analizi. Samo u takvim uvjetima hrvatski mobilni potrošači neće svoje potrebe rješavati "klikanjem negdje drugdje".

U Hrvatskoj još postoji nizak stupanj financijske i digitalne pismenosti i velika je zanemarenost ovih tema u školskom i obrazovnom sustavu. "To je problem s obzirom na drugo lokalno obilježje: dostupnost globalnih fintech proizvoda i usluga u Hrvatskoj veoma brzo raste. Pritom hrvatskih kompanija nema među vidljivim pružateljima fintech usluga koji imaju globalnu moć prodaje i snagu brenda", ističe se u istraživanju. To ne treba gledati kao problem koji poziva na državne intervencije ili "poticaje" za fintech startupove.

Glavni faktor privlačnosti je razumna regulacija i raspoloživost lokalnih stručnih talenata, a ne izravni poticaji. Hrvatska ima dvije mogućnosti. Jedna je stvaranje dobro balansiranog regulatornog okružja i razvoj lokalnih znanja, što će omogućiti formiranje centara kompetencija i zadržati potrošače kod ponuđača usluga iz Hrvatske.

Jedna od glavnih poruka analize je da se razvoj lokalnog tržišta, kompetencija i standarda u uvjetima brzih tehnoloških promjena treba zasnivati na onom što imamo i za što se znanja već razvijaju. "Druga mogućnost je zaostati, tj. ostati s rigidnom regulacijom i zaostajati u tehnološkom razvoju što će potrošače preusmjeriti drugamo", zaključak je analize.

Komentirajte prvi

New Report

Close