Jučer je u Zagrebu održana a prezentacija "Prikaz stanja u poljoprivredi" na kojoj je struka istaknula izazove s kojima se suočava domaća poljoprivredna proizvodnja, kao i rješenja za njezino povećanje.

Tim koji je radio na strategiji razvoja poljoprivredne proizvodnje imao je u godinu i pol dana koliko su radili na Strategiji 150 sastanaka, a rezultat je 2000 stranica materijala. 

 "Stručni tim napravio je analizu stanja hrvatske poljoprivrede, a cilj nam je da ju se stavi tamo gdje joj je mjesto jer je uz turizam ona glavna grana hrvatske privrede. Vrijednost hrvatske poljoprivredne proizvodnje od 2008. do 2018. smanjila se s 22,5 milijardi na 16 milijardi kuna, a u razdoblju od ulaska u EU pala je za oko 3,5 milijardi i stagnira. Ta stagnacija i smanjenje proizvodnje u nesuglasju je s prirodnim potencijalima. Smatramo da nešto treba poduzeti stoga je stručni tim sagledao našu poljoprivredu s gospodarskog, socijalnog i demografskog aspekta i napravio strategiju do 2030.˝, kaže Denis Matijević, direktor tvrtke Smarter koja je i pokrenula inicijativu.

Matijević objašnjava da hrvatska poljoprivreda do 2030. godine može rasti za 14 milijardi kuna te bi ukupna vrijednost proizvodnje mogla dosegnuti 30 milijardi kuna. Tio se, tvrdim, može osigurati kroz dva stupa. "Podizanjem stupnja samodostatnosti hrvatska poljoprivreda će do 2025. godine rasti za osam milijardi kuna. Drugu stup je podizanje proizvodnje konkurentnog proizvoda za izvoz, primjerice mandarina ili junetine˝,  ističe Matijević.

Ništa bez Slavonije
Profesor Agronomskog fakulteta Ivo Grgić, koji je radio na dokumentu, predstavio je ovogodišnje stanje u poljoprivredi. 

"Bez agrara Slavonije, nema poljoprivrede Hrvatske. U kontinentalnim županijama je 42,8 posto poljoprivrednih potencijala, u slavonskim 35,3 posto, a u primorskim 21,9 posto poljoprivrednog potencijala", objašnjava Grgić. Dominantno nam je ratarstvo, a kako tvrdi Grgić ratarska proizvodnja gotovo jedini dio koji značajno premašuje potrebe RH stoga se ove godine očekuje blagi porast vrijednosti te proizvodnje. "Naši povrtlari, iako ih je malo, mogu se boriti ako podignu cjenovnu konkurentnost u odnosu na robu iz izvoza, no trebamo težiti i samodostatnosti.

Kod povrća prosječni stupanj samodostatnosti za razdoblje 2010.-2017. je oko 63 posto. Ne proizvodimo dovoljno povrća osim kupusa, no ipak Grgić kaže kako se očekuje blagi rast u 2019. Matijević napominje kako njihov stav nije povezati zelenu i plavu Hrvatsku na čemu se kod nas radi već 30 godina, već povećanje lokalne proizvodnje: ˝Turizam ne može biti generator poljoprivredne proizvodne. Treba lokalno proizvoditi za turističku potrošnju, Istra nam je najbolji primjer za to, samo to treba preslikati na Dalmaciju."

U voćarstvu imamo nisku razinu samodostatnosti i niske prinose svih voćnih vrsta. Najznačajnije kulture su nam jabuke i mandarine,  no ove se godine očekuje pad proizvodnje.  "Trenutno smo na 350 milijuna kuna vrijednosti voćarske proizvodnje i to zabrinjava, jer je ne tako davno bila na 800 milijuna. O izvozu je teško govoriti kad nemamo dostatne količine i imamo velike oscilacije u proizvodnji˝, ističe Grgić.   

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Stočarska proizvodnja nam čini 38% poljoprivredne proizvodnje, a u nama sličnim zemljama je na 55-60 posto. U proteklih 30 godina brojnost stoke je gotovo prepolovljena i zadovoljavamo 71% potreba domaćeg tržišta za mesom. "Samodostatnost u proizvodnji mlijeka je ispod 50 posto, a u šest mjeseci u 2019.nastavila je padati pa predviđamo da će doći do smanjenje vrijednosti proizvodnje Matijević je na kraju odgovorio na pitanja što je potrebno za promjenu. 

Povezivanje je ključno
"Treba nam konsenzus ključnih dionika, intenzivna i ekstenzivna proizvodnja, njezina regionalizacija… Trebamo i integratore poljoprivredne proizvodnje te istraživanje i razvoj. Samo to će dovesti do dugoročne održive poljoprivredne proizvodnje, a povezivanje proizvođača je ključno, samo ono može omogućiti promjenu u stanju poljoprivrede. Fali nam istraživanje i razvoj, a na raspolaganju za to su nam EU fondovi to ne smijemo zanemariti", poručuje Matijević.