U četvrtak 30. svibnja, u auli Sveučilišta u Zagrebu profesionalnoj javnosti su predstavljeni rezultati četverogodišnjeg istraživačkog projekta „Ekonomske teškoće obitelji, psihosocijalni problemi i obrazovni ishodi adolescenata u vrijeme ekonomske krize“.
Projekt financira Hrvatska zaklada za znanost, a sufinancira Grad Zagreb.
Kao što je naglasila voditeljica projekta prof. dr. sc. Marina Ajduković, cilj konferencije je potaknuti profesionalni dijalog o tome kako rezultate projekta pretvoriti u stvarne promjene u životu adolescenata i potaknuti uvođenje nužnih i održivih promjena u području socijalnih i obrazovnih politika.
Projekt financira Hrvatska zaklada za znanost, a sufinancira Grad Zagreb.
Kao što je naglasila voditeljica projekta prof. dr. sc. Marina Ajduković, cilj konferencije je potaknuti profesionalni dijalog o tome kako rezultate projekta pretvoriti u stvarne promjene u životu adolescenata i potaknuti uvođenje nužnih i održivih promjena u području socijalnih i obrazovnih politika.
U ovoj longitudinalnoj studiji sudjelovalo je 1402 učenika koji su praćeni u razdoblju od prvog do trećeg razreda srednje škole (2016.-2018.) te 843 majke tih učenika iz 29 srednjih škola iz šest županija središnje Hrvatske: Međimurske, Varaždinske, Karlovačke, Sisačko-moslavačke, Zagrebačke županije te Grada Zagreba. Podaci pokazuju da 69,2% učenika procjenjuje materijalnu situaciju svoje obitelji prosječnom, 19,7% iznadprosječnom, a 11,1% učenika ispodprosječnom. Pri tome, 36,3% izvještava da su ponekad ili češće zabrinuti zbog materijalne situacije obitelji, a čak 9% njih često je zabrinuto.
Rezultati su ukazali na zabrinjavajuće pokazatelje ugroženosti mentalnog zdravlja naših srednjoškolaca. Konkretno, u prvom razredu srednje škole njih 12,8% iskazalo ozbiljnije simptome depresivnosti, 20,3% simptome anksioznosti, 13,4% ozbiljne simptome stresa, 15,7% se jednom ili više puta namjerno povrijedilo, a 20% je razmišljalo o tome da počini samoubojstvo.
Među učenicima 1. razreda srednje škole 46% njih izvijestilo je da se upustilo u barem jedno od rizičnih ponašanja poput konzumacije alkohola, cigareta ili kasnih noćnih izlazaka. U istoj dobnoj skupini, 12% njih jednom mjesečno ili češće je kockalo, a 12,2% mladih počinilo je vršnjačko nasilje. Nekoliko puta godišnje ili češće 15,3% učenika prvih razreda počinilo je neko prekršajno i lakše delinkventno djelo, 14,8% njih počinilo je nasilje u obitelji i bliskim odnosima, dok je 11,9% njih koristilo psihoaktivne tvari.
Dodatne analize pokazuju da su mladići skloniji od djevojaka nepoželjnim ponašanjima, rizičnom seksualnom ponašanju, vršnjačkom nasilju, kockanju, počinjenju prekršajnih i lakših delinkventnih djela te zlouporabi psihoaktivnih tvari.
Rezultati istraživanja jasno pokazuju kako su mladi, čije su obitelji izložene ekonomskim teškoćama, u povećanom riziku za doživljavanje različitih nepovoljnih životnih događaja (npr. razvod braka roditelja, izloženost nasilju u obitelji, tjelesna ili psihička bolest članova obitelji), manje su zadovoljni svojim životom, iskazuju više problema depresivnosti, anksioznosti i stresa, čine više nasilja u obitelji i bliskim odnosima te više konzumiraju psihoaktivne tvari u odnosu na vršnjake koji ne žive u obiteljima s ekonomskim teškoćama.
Posebna pozornost posvećena je mladima koji su prekinuli srednjoškolsko obrazovanje u školama sudionicama istraživanja. Mladi koji su napustili školovanje najčešće su bili polaznici strukovnih srednjih škola i najveći broj njih je napustio srednju školu tijekom prvog razreda. Većim dijelom su to mladi koji se ne nalaze u procesu obrazovanja, zapošljavanja ili osposobljavanja (tzv. pripadnici NEET populacije). Iz perspektive mladih koji su sudjelovali u ovom dijelu istraživanja rano napuštanje školovanja povezano je s međudjelovanjem niza čimbenika poput školskih čimbenika, stresnih životnih događaja, doživljavanja vršnjačkog nasilja, problema mentalnog zdravlja i rizičnih ponašanja.
I ovdje su prisutne razlike između djevojaka i mladića u čimbenicima koje se povezuju s napuštanjem srednjoškolskog obrazovanja, pri čemu djevojke karakteriziraju iskustva vršnjačkog nasilja, depresivnosti i nepovoljnih životnih događaja, dok mladiće karakteriziraju eksternalizirani problemi te različiti školski čimbenici. Važnost ovih rezultata se ogleda u potrebi za preventivnim programima usmjerenim na rano prepoznavanje učenika pod rizikom od napuštanja srednje škole, kao i kreiranje intervencija koje su usmjerene na specifične potrebe svake od prepoznatih skupina mladih u riziku za napuštanje škole.
Naglašena je potreba za intervencijama s obiteljima u kojima postoje ekonomske teškoće radi smanjivanja vjerojatnosti pojave nepovoljnih životnih događaja, ali i pomoć obiteljima u kojima su prisutni nepovoljni životni događaji radi prevencije ekonomskih problema kroz konkretnu (materijalnu) pomoć obiteljima (prijevoz, udžbenici, stipendije… ) i podrška roditeljima u suočavanju sa stresom te jačanje roditeljskih kapaciteta za „uključujuće” roditeljstvo kroz ravnotežu kontrole i postavljanja granica i iskrene zainteresiranosti za dijete i toplinu u odnosu prema djetetu.
Kao što je istaknula prof. dr. sc. Gordana Keresteš, članica istraživačkog tima, ponovno se pokazalo da je škola je, uz obitelj, najznačajniji kontekst cjelokupnog razvoja djece i adolescenata te da je nužno voditi računa o svim potrebama učenika, ne samo o obrazovnim ishodima.
Prof. dr. sc. Ivan Rimac je ukazao da klasični oblici socijalne pomoći obiteljima u vidu materijalne pomoći, čak i uz prepoznavanja novih oblika siromaštva, nisu u dovoljnoj mjeri efikasni za ostvarivanje ciljeva integracije mladih u društvo, te da su potrebne koordinirane promjene djelovanja u više sustava kako bi se postigli uvjeti da mlade osobe iz obitelji s ekonomskim poteškoćama ne budu ostavljene na margini društva.
Ovom prigodom voditeljica projekta prof. dr. sc. Marina Ajduković uručit će priznanja „Škola prijatelj znanosti“ predstavnicima 29 srednjih škola koje su predano sudjelovale u ovom istraživanju.
