Jedna od glavnih dvojbi dijela novih vlasnika Ininih dionica jest prodati ih već sada i solidno zaraditi na dosadašnjem porastu njihove cijene ili ih čuvati i više godina u nadi da će u međuvremenu vrijednost dionice višestruko porasti i tako svojim vlasnicima donijeti zaradu poput Plivinih, pogotovo što posljednje vijesti uz Inu i nisu previše pozitivne, uzmu li se u obzir nedavni događaji u Sisku. No ipak, stručnjaci svim građanima koji su kupili dionice po povlaštenim uvjetima, a nije im nužan brzi povrat već prvih dana solidno oplođenog kapitala, i dalje savjetuju da ih ne prodaju brzo privučeni početnim prilično velikim porastom cijene. Jedan od razloga je zato što će svi koji dionice ne prodaju jednu godinu nakon toga, za deset dionica dobiti jednu besplatnu. Osim toga, na pitanje što građani mogu očekivati za nekoliko godina od Inine dionice, predsjednik Uprave Tomislav Dragičević odgovara kako im sugerira da ih ne prodaju brzo privučeni početnim porastom cijene, nego da ih čuvaju jer će i on čuvati svoje.

Planovi u regiji
Nakon započete modernizacije rafinerija i drugih započetih i planiranih ulaganja, Ina će puno bolje poslovati pa će i vrijediti više – kaže Dragičević, a s njim se slažu i mnogi energetski i investicijski stručnjaci. Na čemu prvi čovjek najveće tvrtke u Hrvatskoj temelji optimizam? Vjerojatno na činjenici da Ina posljednjih godina, unatoč dosta otežavajućim čimbenicima u poslovanju, posluje s prilično velikom dobiti. Konkretno, 2005. su završili s neto dobiti od 895 milijuna kuna, a 2004. s 985 milijuna kuna. Te dobre rezultate postigli su iako domaće cijene naftnih derivata, a posebno zemnog plina, nisu proporcionalno pratile veliki porast cijena sirove nafte i prirodnog plina iz uvoza. Osim toga, zbog sve jače konkurencije na domaćem i stranim tržištima te činjenice da Inine zastarjele rafinerije u Sisku i Rijeci samo dijelom mogu proizvoditi gorivo sada u EU važeće kvalitete Euro IV, kao i drugih razloga, postupno se zadnjih godina uglavnom smanjuje njihov udjel na tim tržištima. Ali Ina je na putu da riješi te probleme. Nakon prodaje još 7% dionica, sada i ranije zaposlenima u Ini do ljeta država više neće biti većinski vlasnik pa bi se trebao smanjiti i njezin utjecaj na određivanje Ininih cijena. S druge strane, već je započela 744 milijuna eura vrijedna modernizacija obiju rafinerija kako bi od 2009. proizvodile gorivo Euro V kvalitete koja će u EU vrijediti od početka te godine, a nakon završetka modernizacije lanjska će se proizvodnja od 4,6 milijuna tona povećati na 7,7 milijuna tona. Kad se tome doda da je Ini vraćeno veliko skladište goriva na Kosovu, da su sa strateškim partnerom Molom nedavno kupili Energopetrol, najveću naftnu tvrtku u BiH, da očekuju povrat svojih crpki na Kosovu i u BiH, da kreću u proširenje prodajne mreže u Crnoj Gori, a velike planove imaju i na srbijanskom (najavljuje se njegovo otvaranje) te slovenskom tržištu, proizlazi da bi sljedećih godina s njihovih najvažnijih tržišta trebale stizati još bolje vijesti.

No, ne treba zaboraviti i na ostale regionalne kompanije i njihove rafinerije, odnosno na Zarubežnjeft i rafineriju Bosanski Brod, i budućeg kupca Nafte industrije Srbije, koji će modernizirati rafinerije u Pančevu i Novom Sadu. Bilo kako bilo, u svijetu su kapitalna ulaganja u novu naftnu tehnologiju uobičajena svakih šest do osam godina, i to prosječno oko 100 milijuna dolara, a u sisačkoj Rafineriji, od 1980., izostala su tri ciklusa tehnološke obnove. Ina je još 2004. u obje svoje rafinerije proizvodila određene količine goriva u skladu s EU III zahtjevima, ali danas uvelike zaostaje za europskim standardima proizvodnje goriva. Kritičari Ine kazat će kako gradnja jednog postrojenja za odsumporavanje u Sisku nije modernizacija, te da Claus metoda, koja se gradi, neće zadovoljavati norme EU kao što bi ih zadovoljavala Scott metoda koja sumpor čisti na razini 99,9% (Claus čisti 95%). Na upit zašto nije odabrana Scott metoda gradnje postrojenja za odsumporavanje, Dragičević odgovara kako u dane kada je Claus odabran – Scott još nije bio niti izmišljen.

Molova dividenda financira Inu

Zalan Bacs, član Uprave Ine i direktor financija, napominje da će u sljedećih pet godina Ina u maloprodaju i istraživanje i crpljenje nafte i plina ukupno uložiti 2,5 milijarde dolara te da će dio tih novaca osigurati Molova dividenda, na koju poslije tri godine suvlasništva u Ini ta tvrtka ima pravo. Ostatak novaca, dodaje, pribavit će se kreditima i Ininim prihodima. Na upit o nedavnim događajima u Sisku, odgovara da ne može Mol odgovarati za događaje, odnosno stagnaciju, prije njihova ulaska u Inu 2003. “Do kraja ožujka objavit će se svi natječaji za sva postrojenja koja se moraju modernizirati u Sisku i Rijeci, a riječ je o ukupno 15 postrojenja. Zbog nedavnih događaja proces ćemo ubrzati, ali morate biti svjesni da će, jednom kada se modernizacija dovrši, godišnje biti potrebno ulagati 150 milijuna dolara u obje rafinerije, samo da ostanu na razini”, zaključuje Bacs.

Aukcija udjela u Gazpromu

Prva aukcija za prodaju Jukosovih 20 posto dionica Gazprom Nefta i 9 posto dionica Rosnjefta održat će se u ožujku, kako je objavljeno iz nekadašnje najveće ruske naftne kompanije. Dionice Rosnjefta bit će na prodaju po nižoj cijeni od tržišne, a dionice Gazproma bit će ponuđene po cijeni većoj od tržišne. U listopadu protekle godine vrijednost Jukosa procijenjena je na 22 milijarde dolara. Tržišna vrijednost udjela u Gazpromu procijenjena je na 4,25 milijardi dolara, a udjel u Rosnjeftu vrijedan je 7,3 milijarde dolara. Gazprom je već predvidio 3,75 milijardi dolara proračunskih sredstava kako bi otkupio 20-postotni udjel, a Rosnjeft je također ponovio svoje zanimanje za kupnju 9,44-postotnog udjela kompanije. (R. Dugandžija)

Skupa kašnjenja privatizacije NIS-a

izravan kontakt

Povratak sajmova mijenja pravila igre u industriji namještaja

Energetska samodostatnost

Zarađujte na vlastitoj energiji: Nova platforma osvaja tržište

Odgode u privatizaciji Naftne industrije Srbije (NIS) do formiranja nove srbijanske vlade, mogle bi skupo stajati tu tvrtku. Prema riječima Slobodana Stankovića, pomoćnika srbijanskog ministra energetike, takve odgode ne samo da obeshrabruju potencijalne partnere u konačnom pozicioniranju na srbijanskom tržištu, nego i smanjuju vrijednost tvrtke. Najveći neprijatelj NIS-a je upravo vrijeme, upozorava Stanković. Hitno je potrebna modernizacija rafinerijskih postrojenja, a još se ne zna kad će biti formalno raspisan natječaj za privatizaciju. Prvo bi trebao biti prodan manjinski paket od 25%, barem prema planu koji su skovali savjetnici u privatizaciji NIS-a, Merrill Lyncha i Raiffeisen Investmenta, isti oni koji su dobili sličan zadatak u nastavku privatizacije hrvatske Ine.