Predmet spora u kojem je Vrhovni sud RH, Rev-x-753/17 donio odluku je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništatnosti ugovora o založnom pravu sklopljenom između tuženika kao založnog vjerovnika i supruga tužiteljice kao založnog dužnika, kojim ugovorom je, prema činjeničnom osnovu tužbe, suprug tužiteljice raspolagao tužiteljičinim zajedničkim udjelom u imovini iz bračne stečevine, a sve kao osnov utvrđenja nedopuštenosti ovrhe nad tom imovinom.

Opće načelo prava je da nitko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ga sam ima. Međutim, i u tom slučaju prijenos mora biti u skladu s drugim općim načelima prava, u koja svakako spada i načelo savjesnosti i poštenja u pravnom prometu.

Poštovanje ovog načela podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa. Od odlučnog značaja u ovoj pravnoj stvari je kako činjenica savjesnosti tužiteljice (je li mogla znati za raspolaganja svog supruga), tako i činjenica savjesnosti tuženika (je li postupao s povjerenjem u zemljišne knjige).

To iz razloga što prema shvaćanju ovog suda u okolnostima kada su dva sudionika određenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih treća osoba – stjecatelj u dobroj vjeri, a druga je bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla, polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige, prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige.