Peradarstvo je jedina animalna proizvodnja koja je tijekom godina napredovala po stalnoj stopi s približno 3% u Europi, ali i u Hrvatskoj ima stalno dobre pokazatelje. No, proizvodnja mesa i jaja kod nas još ne zadovoljava tržište pa je uvoz nužan. Rast proizvodnje peradi u svijetu je nemilosrdan, a i Hrvatska sigurno ide u tom pravcu pa bi se tome trebao dati veći značaj, kao i stručnjacima iz tog područja”, ističe prof. dr. Estella Prukner-Radovčić, predsjednica hrvatskog ogranka Udruge za znanost o peradi te nova predsjednica Europske federacije peradara, s kojom smo razgovarali o razvoju i važnosti peradarske industrije za Hrvatsku, posljednjim rezultatima i prognozama za 2019., te o ekološkoj proizvodnji, kvaliteti uvoza i zdravlju peradi.

Novoizabrana ste predsjednica Europske federacije peradara. Od kolike je to važnosti za Hrvatsku? Kako Vi vidite ovu titulu?

World Poultry Science Association (WPSA) je iznimno ugledno udruženje. Isprva se okupilo 14 članica i započelo djelovanje davne 1912., a danas je u tom udruženju prisutno 80 zemalja s oko 8000 članova. Federacija Europe okuplja nacionalna udruženja iz 30 zemalja i djeluje u 13 radnih skupina. Od osnutka 2001. hrvatske podružnice (WPSA-Croatian Branch) koja se naziva Udruga za znanost o peradi, obnašam dužnost predsjednice, a čine je članovi koji se na bilo koji način bave peradarstvom, vodeći stručnjaci veterinarske medicine, agronomi, ekonomisti, prehrambeni tehnolozi te brojni proizvođači peradi, stočne hrane i opreme za peradarstvo. Pretpostavljam da je moj rad u Udruzi, kao i doprinos u znanstvenom, obrazovnom i stručnom dijelu peradarstva, te uspješna organizacija velikog i važnog skupa kao što je bila 15. Europska konferencija peradara u Dubrovniku (15th EPC2018), pridonijelo tome da na Glavnoj skupštini 19. rujna 2018. budem izabrana za predsjednicu. Moj zadatak je okupljati znanstvenu i stručnu zajednicu kako bi identificirali kvalitetu peradarske proizvodnje, brinuli se o percepcije potrošača i javnosti, uključujući u peradarstvo ono što je održivo, etičko, poželjno i zdravo u proizvodnji, ali i u potrošnji peradi. Drago mi je što ću kao 15. po redu i prva žena predsjednica EF WPSA, imati prilike u četverogodišnjem mandatu zastupati interese ne samo europskih znanstvenika i stručnjaka u području peradarstva, već i promovirati Hrvatsku kao zemlju znanja.

O čemu se raspravljalo na spomenutoj konferenciji u Dubrovniku?

Dakle, 15. Europska konferencija peradara održana je pod visokim pokroviteljstvom predsjednice RH i Ministarstva poljoprivrede te Agronomskog, Prehrambeno-biotehnološkog i Veterinarskoga fakulteta. Registrirano je 1468 sudionika iz 72 zemlje. Održano je više od 500 usmenih i poster-prezentacija tijekom 22 paralelne sekcije. Također, 12 vrhunskih svjetskih znanstvenika iz 11 država svijeta održalo je 45-minutna plenarna predavanja, aktualnih za cjelokupnu znanost u području peradarstva koja trebaju pridonijeti napretku peradarske proizvodnje i sigurnosti potrošača. Značajnu ulogu na skupu imali su i hrvatski znanstvenici i stručnjaci. Najbrojniji radovi bili su od istraživača koji se bave hranidbom peradi, bolestima peradi – osobito zoonozama – genetikom, uvjetima držanja peradi i dobrobiti. U području hranidbe peradi naglasak je na mogućnosti korištenja alternativnih izvora bjelančevina lokalno proizvedenih u Europi. Bolesti peradi uvijek su aktualne, osobito zbog sve češćeg trenda držanja peradi na otvorenom, što znači i veću opasnost od zaraze pa su osobito zanimljiva bila istraživanja o novim cjepivima. Također, brojni znanstvenici bave se ulogom crijevne mikroflore u kontekstu zdravlja peradi, o kojoj dosad nismo toliko brinuli. O dobrobiti peradi još uvijek se mnogo raspravlja, kao i o etičkim aspektima u području genetike.

Što pokazuju posljednji proizvodni rezultati i kakve su prognoze za ovu godinu u peradarstvu?

Peradarstvo je jedina animalna proizvodnja koja je tijekom niza godina napredovala po stalnoj stopi s približno 3% u Europi, ali i u RH je jedna od rijetkih koja stalno bilježi uspjehe. Potrebno je istaknuti da je znanost u području peradarstva napredovala s praksom na farmama. Peradarstvo općenito bilježi uspjehe, a mi imamo vrlo dobro educirane ljude koji to mogu uspješno provesti. Za proizvodnju purana te gusaka i pataka još uvijek nema dovoljno zainteresiranih i ovisimo o uvozu, no pozitivan je podatak da je u 2017. u prvih 9 mjeseci zabilježen pad uvoza pilećeg mesa u odnosu na 2016. U 2017. u Hrvatskoj je bilo držano oko 10 milijuna peradi. Činjenica je da je proizvodnja jaja stagnirala u 2013. i 2014. zbog smanjena kapaciteta kao posljedica prilagodbe direktivi EU u području dobrobiti prema životinjama, za tzv. obogaćene kaveze ili podno držanje konzumnih nesilica. Proizvođači nisu na vrijeme krenuli u zamjenu kaveza prema novim standardima. Do oporavka dolazi nakon 2015. pa se proizvodnja polako vraća u normalu. No, ni danas proizvodnja mesa i jaja u RH ne zadovoljava tržište i uvoz je nužan. Veliki dio farmi građen je prije više od 30 godina što pretpostavlja potrebu ulaganja u rekonstrukciju i modernizaciju, ali i izgradnju novih kapaciteta.

Koliko se ljudi kod nas uopće bavi peradarstvom?

energetska tržišta

Provokativni plan za novu eru europske energetske neovisnosti

Stvarni svijet

Roditelji vs. algoritmi: Evo kako roditelji mogu preuzeti kontrolu

Peradarstvo se čini jednom od najlakših proizvodnji u području uzgoja životinja. Vrijeme potrebno za tov pileta je vrlo kratko, a pri držanju konzumnih nesilica jaja se svakodnevno mogu staviti na tržište, tako da je i obrt kapitala vrlo brz. No, to je zahtjevna proizvodnja jer se radi o velikom broju životinja na malom prostoru što zahtijeva veliku pozornost u području preventive bolesti, uvjeta držanja, te hranidbe. Mnoge ohrabre početnički uspjesi, no s popuštanjem pažnje dolazi do problema te ponekad i odustajanja.

Sve se manje ljudi upisuje na fakultete agrobiotehničkih znanosti. Koliko je interes za studije vezane uz poljoprivredu?

Ja sam profesorica na Zavodu za bolesti peradi s klinikom, na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, jedinom takvom u Hrvatskoj, i mi na ovom biomedicinskom studiju nemamo problema s upisom studenata. Svake godine imamo dovoljno zainteresiranih, iako je to objektivno težak integrirani sveučilišni studij koji traje šest godina. Peradarstvo je obvezan predmet i sluša se na posljednjoj godini kad studenti imaju već usvojena znanja iz anatomije, fiziologije, mikrobiologije, hranidbe, zoohigijene, potrebna za kompletno razumijevanje procesa proizvodnje u peradarstvu. Zadovoljni smo znanjem koje studenti pokazuju na ispitu, kao i interesom što se očituje i kroz mnogo diplomskih radova. Ponekad i oni koji se tijekom studija nisu vidjeli kao budući peradari, na kraju se zaposle u tom sektoru, s obzirom na opseg stočarske proizvodnje u zemlji.

S obzirom na porast zaraze hranom, koliko se brinemo o njenoj sigurnosti i kakva je kvaliteta uvozne hrane?

Najčešće gastrointestinalne infekcije ljudi posljedica su prisutnosti bakterije roda Campylobacter i Salmonella u hrani. Značajan rezervoar tih bakterija je perad, iako su i druge životinje izvor infekcija. Zahvaljujući stalnoj provedbi preventivnih i protuepidemijskih mjera, broj oboljelih od salmonela se smanjuje, no raste broj infekcija od kampilobaktera. Kampilobakterioza je zapostavljena, dijelom zbog teže dijagnostike, a dijelom zbog propisa koji su od 1.1. 2018. postroženi. Osim smanjivanja pojavnosti zaraza u životinja, pozornost je nužno usmjeriti na dobre higijenske mjere pri obradi mesa u klaonicama i u kuhinjama, te na dobru termičku obradu mesa. To sprečava pojavu bolesti, no još dosta pažnje moramo posvetiti i edukaciji potrošača. U piletini posljednjih godina najčešće je izdvojena bakterija S. Infantis. Ta vrsta salmonele se ne prenosi s roditelja na potomstvo i nije u jajima, no nedovoljno termički obrađeno meso može prouzročiti infekciju ljudi. Legislativa za tu vrstu je nedostatna što otežava eradikaciju, ali i proizvođačima zadaje brige.

Kako Hrvatska stoji po pitanju izvoza?

Po svjetskim izvješćima najveći proizvođač piletine je SAD, slijedi Brazil pa tek onda zemlje iz EU. U našoj zemlji proizvodnja mesa je oko 79.000 tona, no evidentna je i razlika na godišnjoj razini od više od 10 milijuna peradi za koju nema evidencije; samoopskrba i klanje u sivoj zoni. Uvoz mesa u RH bilježi rast od 11%, a godišnji rast izvoza je 7%, no iz godine u godinu bilježimo sve veći izvoz. Potrošnja mesa peradi je oko 22 kg per capita, u Europi oko 24 kg. Uvoz jaja u RH je značajan, no zabrinjava uvoz kobasičarskih proizvoda po niskim cijenama. Potrošnja konzumnih jaja prema statistici DZS procjenjuje se na 11 kg per capita, dok je to u ostatku EU oko 12,6 kg. U sektoru proizvodnje i potrošnje jaja predviđa se povećanje. Ono što nam kao potrošačima treba biti važno jest da trgovci uvoznih proizvoda zahtijevaju od proizvođača visoku kvalitetu, kao što to i uvoznici od nas traže.

Od kolike je važnosti peradarstvo za nacionalno gospodarstvo?

Smjernice globalnog izazova u proizvodnji hrane do 2030. je omogućiti rastućoj populaciji dostupnost kvalitetne nutritivno izbalansirane i sigurne hrane uz održivost prirodnih resursa. Organizacija FAO istaknula je da upravo peradarstvo ublažava posljedice gladi u svijetu te procjenjuju porast potrošnje mesa peradi za 14%. Potrošnja jaja i dalje raste, jer su hranjiva, jeftina i lako se mogu obraditi i uključiti u drugu hranu. Konzumacija mesa peradi i jaja prihvaćena je gotovo od svih kultura što osigurava da će ta proizvodnja nastaviti napredovati. Rast proizvodnje peradi u svijetu je nemilosrdan, a i Hrvatska ide u tom pravcu pa se nadam da i naši političari to shvaćaju te da će Ministarstvo poljoprivrede dati veći značaj toj progresivnoj proizvodnji, kao i stručnjacima iz tog područja. Nažalost, nitko iz Vlade nije bio na konferenciji u Dubrovniku.

Bi li se Hrvatska trebala okrenuti više ekološkoj proizvodnji? Kakva je budućnost peradarstva u RH i EU?

Ekološka proizvodnja u stalnom je usponu. Briga potrošača je više usmjerena na dobrobit prema životinjama, a što zahtijeva optimalne uvjete držanja i hranjenja, besprijekorno zdravlje i primjeren tretman pri transportu i klanju. Sve to poskupljuje proizvodnju, a moramo misliti i na potrošače koji traže nutritivno vrijednu, zdravu, ali ne skupu hranu. Smanjenje kontaminacije hrane zaokuplja sve potrošače, a bez zdravih životinja nema ni zdrave hrane. U eko proizvodnji osobito je teško osigurati zdravlje peradi jer su životinje i na otvorenom te su izložene patogenima iz okoliša i drugih životinja, a liječenje antibioticima nije dozvoljeno. Zato je danas najveći izazov u peradarstvu proizvodnja učinkovitih cjepiva, osobito protiv bakterijskih bolesti. To je ujedno i jedan od načina da uporabu antibiotika svedemo na najmanju moguću mjeru.