Gospodarstvo raste, državna blagajna se puni, a javni dug pada, puna su usta hvale političarima.

Pritom se prigodno zaboravlja da s tempom ispod tri posto rastemo – najsporije. Susjedna Slovenija pod 2017. podvukla je crtu s 4,9 posto rasta BDP-a, Mađarska s 4,1. U Bugarskoj je on iznosio 3,8, a sve je nadmašila Rumunjska s gotovo 7 posto. Nema tu velike mudrosti, ekonomija raste onoliko koliko za to ima snage, a zamah joj mogu dati jedino potezi koji će ju učiniti prijateljskom prema ulagačima.  Dugačak popis tih famoznih, a nikad dočekanih poteza, vjerojatno već znaju i vrapci na grani. Stalne izmjene propisa, neefikasna javna uprava, ishođenje dozvola, kaos u zemljišnim knjigama, stotine nameta, korupcija…

Sve su to utezi poduzetnicima i ulagačima kad kalkuliraju hoće li pokrenuti novi ili proširiti postojeći posao i u konačnici otvoriti radna mjesta. Čak i da za reforme postoji volja i kapacitet koji evidentno nedostaju, pitanje je koje poteze prvo povući za najbrže rezultate. Za ekonomista Velimira Šonju iz Arhivanalitike nema puno dileme, to su reforme poslovne klime koje taksativno nabraja Doing business izvješće Svjetske banke.

"Dizanjem na listi Doing Business do cca 30. mjesta ulazimo u klub zemalja poput Poljske, vidljivi smo na istočnoeuropskoj mapi (što sada nismo) i imamo marketinški alat za privlačenje investitora", kaže Šonje dodajući da bi te konkretne mjere imale izravni utjecaj na stvarno olakšanje poslovanja i investiranja poput izdavanja građevinskih dozvola ili smanjenja broja koraka pri plaćanju poreza.  U vrhu prioriteta za Vladu drži transparentnu privatizaciju državnih tvrtki putem uvrštenja na burzu u okviru šireg plana oživljavanja tržišta kapitala.

"Nije slučajno da su investicije relativno niske otkad je tržište kapitala umrlo u Hrvatskoj. Bez oživljavanja kroz nekoliko velikih privatizacija i uvrštenja te jačanja programa za privlačenje srednjih poduzeća u neke jednostavnije burzovne kotacije neće biti ni više boljih investicija, jer razvoj tržišta kapitala ima pozitivne prelijevajuće efekte i budi interes stranih ulagača", argumentira taj ekonomist. 

Troškovi rada
Slijedi liberalizacija unutarnjeg tržišta, jačanje zaštite ravnopravnog tržišnog natjecanja (da nema zaštićenih postojećih igrača), transparentnost javnih nabava te ukidanje parafiskalnih nameta i drugih prepreka jačanju natjecanja, osobito u uslužnim sektorima u kojima postoje značajni potencijali, kao primjerice, u sektorima zdravstva, obrazovanja i IT industriji. Svoj bi recept za pristojnu i ulagačima prijateljsku zemlju Šonje zaokružio s nastavkom pospremanja javnih financija. Njezin je konačan cilj otvaranje prostora za daljnje rasterećenje troška rada, koje uz potporu državne vanjske politike, a u kontekstu uvođenja eura, trebalo ispitati nove mogućnosti za uklapanje dijelova prerađivačke industrije u lance vrijednosti organizirane oko njemačke industrije, smatra Šonje.

Pristojne javne financije visoko su na listi i konzultanta Andreja Grubišića iz tvrtke Grubišić i partneri, s vrlo konkretnim ciljem. "Potrebno je smanjiti državnu potrošnju, odnosno proračun za 30 milijardi kuna u periodu od pet godina i tako ostaviti više novca privatnoj inicijativi koja će zbog vlastitog ekonomskog interesa (samostalno i bez pomoći države!) pogurati razvoj malih i srednje velikih poduzeća", kaže Grubišić. Time bi postali atraktivniji za ulaganje stranim strateškim ulagačima kroz preuzimanja i/ili dokapitalizacije putem kojih bi se nastavila intenzivnija internacionalizacija.

Prema Grubišiću država bi se trebala suzdržati od pre(velikog) upletanja u gospodarstvo. Umjesto subvencija, poticaja i drugih oblika (in)direktnih olakšica partikularnoj skupini stranih investitora koje ne vrijede za sve ostale poduzetnike u regularnom poslovanju, domaćim poduzetnicima kroz manju poreznu premiju treba omogućiti da sami razviju poslovanje ili stvore uvjete kojim će sebe učiniti atraktivnim partnerom stranim ulagačima. "Ako se ta inicijativa ostavi državi, to u pravilu znači nanošenje nepravde domaćim poduzetnicima kojima se ne daju olakšice. Uvjeti trebaju biti jednaki za sve", kaže. Podcrtava da bi država trebala prestati s favoriziranjem pojedinih sektora ili industrije, poput IT-ja ili obnovljivih izvora energije jer takav pristup uvijek potiče na ˝crony˝ kapitalizam. Štoviše, tretiranje svih na jednak način jasan je signal stranom ulagaču da ne mora strahovati da će se njegova industrija sutra smatrati manje poželjnom pa će izgubiti povlašteni status jer je netko drugi bliži političkim elitama i bolje lobira. S tim je u direktnoj vezi i adekvatna sudska zaštita.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

promo

A strana band: Poznata lica s malih ekrana pripremaju jedinstveni spektakl – očekuju se i posebni gosti iznenađenja

"Država treba biti fer arbitar i sudac, a ne aktivni sudionik, kao u slučaju brodogradnje, pa makar to značilo da neće biti stranog ulaganja. Nije svako strano ulaganje dobro za hrvatske građane, ali je zato svako strano ulaganje uvijek dobro za određenu skupinu koja od toga ima koristi, primjerice privatni ulagač koji traži državnu "pomoć˝ u restrukturiranju brodogradilišta, a nauštrb ostalih građana koji to prisilno moraju financirati od čega nemaju koristi", vrlo je plastičan naš sugovornik.

"Treba zaboraviti na strana greenfield ulaganja kao sveti gral za napredak hrvatske ekonomije. Ona privlače medijsku pažnju, ali puno bitnija su ulaganja u male i srednje tvrtke od strane strateških i financijskih ulagača, a te tvrtke neće razviti država nego privatni poduzetnici. Dakle, umjesto kataloga u kojima se nabrajaju deseci poduzetničkih zona u kojima se od stranca očekuje da napravi veliku proizvodnu halu s industrijskim dimnjakom, nužno je omogućiti privatnom sektoru da kroz reduciranu regulativu i manju poreznu presiju, sam privuče stranog ulagača, dakle, ostvari "brownfield" ulaganja", zaključuje.

U Hrvatskoj gospodarskoj komori naglasak stavljaju na privlačenje ulagača u proizvodnju te otvaranje prostora za investicije koje bi bile usmjerene u osmišljavanje proizvoda visoke dodane vrijednosti, ulaganja u istraživanje i razvoj te izvoz. "Moramo stvoriti poslovnu klimu koja će poticajno djelovati na domaće poduzetnike pa će se time stvoriti i uvjeti za jači angažman inozemnih poduzetnika i ulaganja u Hrvatsku", kaže prvi čovjek HGK Luka Burilović. Dodaje da poduzetnici najviše zamjerki imaju u području pravne sigurnosti, pravosuđa, poreznih obveza i javne uprave.

"Tu možemo napraviti konkretne mjere koje bi odmah mogle pokazati rezultate. Ulagači su sve zahtjevniji – traže gotova rješenja, a ne samo lokacije. Jedna od mogućnosti promjene pristupa je i staviti fokus na "portfelj", a ne čitav teritorij, odnosno pronaći pravu lokaciju za svaki izabrani segment djelatnosti", kaže Burilović. Za razliku od Grubišića, u Hrvatskoj udruzi poslodavaca neke od najbržih rješenja vide prije svega u kvalitetnom investicijskom katalogu javnih i privatnih potencijala koji bi se globalno promovirao na svim razinama, od Vlade, pojedinih ministarstava, Agencija do diplomatsko-konzularnih predstavništava u svijetu koji bi pratila adekvatna marketinška kampanja. 

Sigurni uvjeti poslovanja
U očima poslodavaca goruće je osigurati predvidivost poslovanja, konkretno normativnog okvira koji znatno utječe na cijenu investicije i motivaciju ulagača. Potencijalnim ulagačima nužno je podići razinu administrativne podrške, počevši od lokalne i regionalne pa sve do nacionalne razine. "S obzirom na trend nedostatka radne snage i cijene rada, mišljenja smo kako u određenim područjima još uvijek imamo komparativnih prednosti za strane ulagače, ponajprije kod vrlo dobro razvijene ICT djelatnosti, a potencijala ima i u prerađivačkoj industriji s većom dodanom vrijednošću, poput prehrambenog sektora, metaloprerađivačke te drvne industrije" kažu u HUP-u.

Na pitanje kako će Hrvatska izgledati u očima investitora ostane li sve po istom, Burilović odgovara: "Relativno smo nepoznati investitorima, nemamo izgrađen brend, a prepoznati smo većinom kao turistička destinacija. Ako ozbiljnije ne pristupimo rješavanju strukturnih problema, ta se percepcija neće značajnije promijeniti ni u idućih 5 godina". Drugim riječima, jaz između nas i zemalja u okruženju nastavit će se produbljivati, a s njime i iseljavanje iz Hrvatske prema zemljama koje su svoje reforme davno odradile, a gospodarstva učinile prijateljskima za ulagače.