Posljednjih nekoliko godina SAD vodi aktivnu medijsku kampanju u borbi protiv ruskih plinovoda. Washington okrivljuje Rusiju da koristi plin kao instrument političkog pritiska te predlaže svoj ukapljeni plin, navodno u korist energetske sigurnosti svojih saveznika. No jesu li doista Amerikanci iskreni u svojoj brizi o Europljanima i što se uopće skriva iza njihovih strategija? Pogledajmo činjenice.

Uvijek smo isporučivali

Počnimo od toga što kritičari Rusije ne mogu navesti nijedan primjer kada smo mi to koristili isporuku plina u Europu radi pritiska na svoje susjede zbog političkih ciljeva. Takvo što nije se dogodilo ni u najvećem žaru „hladnog rata“.

Plin se isporučivao i u najgorim danima odnosa između Rusije i ostatka Europe – kada su uvodili sankcije, kada su nepravedno protjerivali naše diplomate zbog „slučaja Skripalj“, kada su podržavali neustavnu smjenu vlasti u Ukrajini koja je dovela do dugotrajnog građanskog rata i tisuća poginulih.

Kada je Kijev zatvorio dotok pitke vode i struje stanovnicima Krima zbog njihove odluke da se pripoje Rusiji – ruski plin nastavio je redovitu isporuku prema Ukrajini i ostatku Europe.

Krize s isporukom plina u 2006. i 2009. godini nisu bile izazvane geopolitikom, nego banalno sramotnom krađom plina s ukrajinske strane. Pri tome je Kijev kao monopolistički tranziter plina otvoreno ucjenjivao Gazprom. Iz toga smo izvukli zaključak te smo, da bismo izbjegli ponavljanje slične situacije i radi povećavanja sigurnosti opskrbe europskih zemalja, diversificirali izvoz plina kroz „Sjeverni tok“ i „Turski tok“.

Zašto onda SAD širi mit o nesigurnosti Rusije kao dobavljača plina.

Nama je očigledno da Washington ni od čega ne preza da bi istisnuo ruski plin s europskog tržišta i natjerao Europljane da grade LNG terminale da bi im pružio svoj skuplji ukapljeni plin. Kada bi američki plin bio konkurentan, SAD ne bi trebao raditi toliko aktivan politički pritisak u svrhu podrške ovih projekata.

Odjeća i hrana

Brza moda krivac je za previše tekstila, a prilikom obrade kvaliteta mu je niska

Međunarodni dan sestrinstva

„Sestrinstvo je danas pametnije i glasnije, ali i opterećenije nego ikad“

Nama je jasno da je gradnja LNG terminala na otoku Krku također djelo te taktike. Očigledno je i to što sam SAD nije spreman u njega uložiti ni centa. Mi se nećemo miješati u vaše suverene odluke, mi nismo Amerikanci.

Međutim, vama treba biti jasno da će se zamjena ruskog plina mnogo skupljim američkim LNG-om iskazati na kupovnoj cijeni goriva i posljedično dovesti do povećanja krajnje cijene vaših roba i usluga. Iznimno jasno tome svjedoči i činjenica da su današnji europski LNG terminali popunjeni samo jednu četvrtinu, a to je njihov tehnološki minimum.

U svojim izvještajima Europska komisija priznaje: u uvjetima kada su mnogo veći troškovi ukapljivanja plina u usporedbi s njegovom isporukom plinovodom, samo administrativnim putem moguće je povećati potražnju LNG-a u regionalnom okviru.

Tako je učinila Litva. Njezino rukovodstvo uvjetovalo je svojim unutarnjim potrošačima plina da plaćaju uvoz mnogo skupljeg LNG-a u količinama neophodnim za minimalan povrat troškova za svoj plutajući LNG terminal. Kada bismo uzeli njezine troškove na uvoz plina i zakup LNG terminala, onda bi tisuća kubnih metara bila 30% skuplja nego ruski plin.

Litavske vlasti natjerale su svoje vlastite građane da plate razliku. Ne bi se reklo da će druge zemlje EU napraviti iznimku, a u međuvremenu će u Sjevernoj Americi rasti dobit od plina. 

Ne bojimo se konkurencije

Rusija i SAD danas su vodeća energetska gospodarstva koja jamče svjetsku sigurnost. I samo zajedničkim naporima možemo udovoljiti rastućoj potražnji energije u svijetu. Rusija je sigurna u konkurentnost dostave plina u Europu plinovodima, mi se ne bojimo konkurencije LNG-a iz SAD-a i nećemo poduzimati nikakve mjere da bi se spriječila dostava tog plina po Europi.

Uvijek smo govorili da u uvjetima globalizacije plinskog tržišta od velikog broja dostavljača najviše dobiva korisnik. Ali one koji mogu dostaviti dosta jeftinije resurse ne smijemo umjetno ograničavati.

Ne smije se zloupotrebljavati vlastiti dominirajući politički položaj u svijetu radi nepravedne konkurencije. Na kraju krajeva, to je najblaže rečeno omalovažavajuće prema zemljama koje SAD nazivaju svojim saveznicima.