Požari osim što ugrožavaju ljudske živote, nanose i veliku materijalnu štetu. Iako se razvijaju u različitim okolnostima, nerijetko je baš čovjek glavni krivac. Požari su u svakom smislu gorući problem, a upravo na tu temu održan je okrugli stol u prostorijama Večernjeg lista.

Veliki broj požara u EU-u događa se u i na zgradama u kojima, privatno ili poslovno, provodimo oko 90 posto svog vremena. Požari u zgradama sada su sve veći, teže predvidivi i opasniji, a to je uvelike povezano i s činjenicom da zgrade sada sadržavaju mnogo više zapaljivih, sintetički izrađenih materijala. Da je požar nešto što se nikako ne može izostaviti tijekom energetskih obnova zgrada govori i nadopunjena Direktiva o energetskim svojstvima zgrada koja upravo to zahtijeva od država članica, objasnila je Anđelka Toto Ormuž, voditeljica korporativnih poslova Rockwool Adriatica.

Harmonizacija zakona

“Ono što je zabrinjavajuće je što postoji toliko novih inovativnih građevinskih materijala koji se koriste prilikom energetskih obnova zgrada a za koje ne znamo kako se ponašaju u požaru, a pogotovo kada su oni kombinirani u jednom sustavu na fasadama”, dodaje Anđelka Toto Ormuž. Kako bismo postigli uštedu energije i smanjili potrošnju te emisije CO2 za 85 do 90 posto do 2050., najveći dio zgrada mora biti obnovljen i pritom zaštita od požara ne smije biti smetnuta s uma.

Nevena Štrbić iz Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, navela je da osim Pravilnika o otpornosti na požar i drugim zahtjevima koje građevine moraju zadovoljiti u slučaju požara, dobrodošla pomoć u projektiranju je i Priručnik za zaštitu pročelja zgrada od požara u izdanju Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. “Potrebno je više uključiti edukaciju o zaštiti od požara i kroz fakultete, zatim strukovno obrazovanje te kasnije kontinuiranu edukaciju i za projektante i za izvođače jer svakim danom sve je više novih materijala i tehnologija te propisa, a koji utječu na zaštitu zgrade od požara. I proizvođači materijala mogu također doprinijeti više u zaštiti od požara kao npr. jasnijim uputama i podršci za ugradnju opreme i materijala za zaštitu od požara kako bi ugradnja istih bila što kvalitetnija”, rekla je Nevena Štrbić i nadovezala se na aktualne programe energetske obnove zgrada navodeći kako je odgovornost ishođenja potrebnih potvrda na glavni projekt na projektantu, a glavnim projektom treba dokazati ispunjavanje svih temeljnih zahtjeva a time i temeljnog zahtjeva sigurnosti u slučaju požara.

Da je harmonizacija zakona bitna navode i iz Rockwool Adriatica, a kao primjer manjkavosti te harmonizacije na europskoj razini navode i udaljenosti do najbližeg izlaza u slučaju nužde koji se u EU znatno razlikuju, pa je tako u školi u Velikoj Britaniji najbliži izlaz udaljen 18 metara, a u Italiji 60 metara. “Znači li to da mali Talijani moraju trčati brže u slučaju požara?”, dodala je Anđelka Toto Ormuž i govori kako je to tek jedan banalan primjer koji ukazuje na drastične razlike, ali i činjenicu da zaštita od požara nije svugdje jednako prioritetna, no to je nešto gdje Hrvatska brinući za svoje građane može odigrati ključnu ulogu. Takve i slične situacije stvar su projektne dokumentacije koja se bavi potrošnjom energije prije i poslije, a zanemaruje se zaštita od požara.

“Bilo bi dobro da se, bez uvođenja dodatnih zahtjevnih administrativnih koraka u projekt energetske obnove i starih zgrada, uključi Inspekcija zaštite od požara, što sada nije slučaj”, objašnjava Anđelka Toto Ormuž.

Kontinuirano obrazovanje

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Nastavno na edukaciju i stvaranje stručne radne snage, Milan Carević, predsjednik Hrvatske udruge za zaštitu od požara, a ujedno i predavač na nekoliko hrvatskih fakulteta u području arhitektonsko građevinskog projektiranja zgrada za slučaj djelovanja požara, objašnjava kako se upravo u Hrvatskoj na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, izvodi poslijediplomski studij požarnog inženjerstva, jedini takav u ovom dijelu Europe. Ipak, i pored toga bitni problem vidi u temeljnim inženjerskim studijima (arhitektura, građevina, strojarstvo, elektrotehnika) na kojima je potrebno tematizirati ovo područje kako bi se educirali budući inženjeri koji sudjeluju u procesu projektiranja i građenja sigurnih zgrada u slučaju djelovanja požara. To vrijedi i za stručni ispit, koji u sadašnjem obliku u dijelu zaštite od požara ne može nadoknaditi temeljna znanja iz ovog područja koja nisu stečena tijekom studija, jer kao što je već rečeno, ne postoje predmeti koji se bave projektiranjem sigurnih građevina u slučaju požara. “Aktualni problemi s energetskom obnovom i izborom toplinskih izolacija pročelja i načinima njihove ugradnje koje spominju kolege, te ponekad opravdani strahovi stanara od gorivih izolacija, dio su problema čije su uzroci prethodno opisani”, kaže Carević.

Nevena Štrbić se, govoreći o edukaciji, osvrnula i na polaganje stručnog ispita. “Na stručnom ispitu bi i projektant i nadzorni inženjer trebali znati između ostalih i propise koji se odnose na zaštitu od požara i zaštitu na radu, a jedan od uvjeta za polaganje stručnog ispita je minimalno dvije godine staža u struci na poslovima projektiranja, nadzora ili izvođenja. Postoje propisi, pravilnici i sustav u RH koji se odnose na projektiranje i gradnju za zaštitu od požara, ali uvijek ima mjesta za njihovo poboljšanje i zbog novih saznanja kao i razvoja novih tehnologija. Zbog mogućnosti pogrešaka u projektiranju i izvođenju, veliku ulogu ima i nadzorni inženjer”, objasnila je Nevena Štrbić te navela da iako fakulteti moraju više pažnje posvetiti edukaciji zaštite od požara, sva edukacija i dalje ne može biti samo na fakultetu ili kroz polaganje stručnog ispita nego je potrebno kontinuirano cjeloživotno obrazovanje svih dionika kako u gradnji tako i u energetskoj obnovi. Ante Sanader, predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice, istaknuo je da se osim edukacije unutar fakulteta, mora educirati i društvo i poticati kultura zaštite od požara.

“Osigurati kuću je bitno, a s druge strane nemamo vatrogasni aparat i propisi ne nalažu da ga moramo imati. Po statistici 70% požara je iz nehata, a s obzirom na stanje s osiguranjem i količinom neobrađenih površina, jasno je da podcjenjujemo opasnosti onda kada su požari postali naša realnost. Kada je riječ baš o zgradama, problemi mogu biti prometni, gdje vozila ne mogu doći u neposrednu blizinu zgrade, a to je problem projektiranja i planiranja. Prilikom požara dizala su blokirana, a ako ljestve ne mogu doći do 5. kata nastaje problem, a sve to je problem kulture zaštite od požara koja utječe i na propise za prilaz zgradi”, rekao je Sanader i nadodao kako bi svijest bila još lošija da nije bilo velikih požara.

Prvi čovjek Hrvatske vatrogasne zajednice smatra da je, osim u dostupnosti, problem projektiranja danas nalazi i u samom materijalu. S njime se složio i Krešimir Benjak iz Knauf Insulationa. “Primjerice sustav negorivih materijala na fasadama skuplji je 15 do 20%, ali dugoročno sve drugo može biti skuplje. Iako postoji nekoliko dokumenata s pečatom da je zgrada napravljena prema projektu, u praksi smo često svjedoci da tomu nije tako. Veliki novci se bespovratno dobivaju za energetsku obnovu, no dogovor o jeftinijoj opciji, unatoč projektantu, prođe”, kazao je Benjak pokušavši dovesti u pitanje sustav nadzora koji bi morao dobiti na značaju, s čime se složio i Ante Sanader naglasivši kako izolacija nije uvijek najkvalitetnija te da se pribjegava najjeftinijoj koja često nije pravi izbor.

Glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković rješavanje problema kao i mnogi vidi upravo u uključivanju znanosti i stručnog kadra, a s obzirom na to da kao operativac može govoriti iz iskustva s terena, problem odabira adekvatnih materijala postaje neizostavan. S druge strane spomenuta kultura zaštite od požara i pravodobna edukacija građana je također bitna koji se reflektiraju izravno i na obnovu vatrogasne opreme, i usko su vezani uz taktiku gašenja požara u urbanim sredinama.

“Lijepo je govoriti o energetskim obnovama objekata, ali kada to radimo s gorivim materijalima, to nije dobro. Npr. požar u studentskom domu Cvjetno naselje, s obzirom na to da je dom bio obložen gorivom izolacijom, širio se u svim smjerovima, a zbog razvoja dima, i ugroze studenata u gašenju tog požara morali smo imati posebnu taktiku”, kazao je Slavko Tucaković. Tomislav Skušić iz Laboratorija za toplinska mjerenja također je dao svoje viđenje uloge i ugradnje građevnih proizvoda.

“Građevni proizvodi koji uz ostale imaju i funkciju zaštite od požara, su proizvodi čiju ugradnju netko treba nadzirati. Različiti građevni projekti s takvim građevnim proizvodima su najčešće dobro izrađeni te se prije odobravanja pregledavaju od stručnih službi inspekcije Ministarstva unutarnjih poslova. Međutim iako je projekt odlično izrađen, problemi se javljaju kod loše ugradnje tog proizvoda i neadekvatnog nadzora. Ovdje do izražaja dolazi nedovoljna edukacija svih građana, a posebno ljudi koji bi trebali biti stručno vezani za temeljni zahtjev zaštite od požara. To je prije svega vidljivo u programima svih naših visokoškolskih tehničkih institucija koje gotovo da uopće nemaju predmete koji podučavaju zaštitu od požara, te tako struka nije kod baznog obrazovanja uopće upoznata ni s osnovnim pojmovima iz ovog područja”, rekao je Skušić.

Neadvekatno održavanje

Milan Carević iz HUZOP-a napomenuo je kako vatrogasna intervencija, kojoj je cilj spašavanje osoba i objekta, u pravilu može započeti tek 20 do 30 minuta od nastanka požara. To znači da u tom vremenu, koje je najkritičnije za sigurnost ljudi, jedino pomažu dobro projektirane i održavane mjere zaštite od požara koje se temelje na sigurnim evakuacijskim putovima, požarnim sektorima, sustavima dojave i gašenja i dr. Za taj dio odgovorni su projektanti, ali i oni koji održavaju projektirane i izvedene sustave zaštite od požara.

“Kao što sam već rekao najslabija karika u čitavom sustavu zaštite od požara kod nas je održavanja objekata koje u većini slučajeva gotovo ne postoji. Najveći problem su stambene zgrade gdje po statistici strada i najveći broj osoba. Kritičan primjer su stambeni neboderi koji čak i prema staroj regulativi iz 1984. moraju imati jedno sigurnosno stubište, požarno odvojeno i odimljavano. Najveći broj tih objekata u kojima može biti i 300 – 400 stanara, imaju samo jedno evakuacijsko stubište koje godinama nije sigurno, jer se ne održava – požarna vrata više ne postoje ili su trajno otvorena, ne funkcionira sustav odimljavanja, nije u funkciji hidrantska mreža i slično”, dodaje Carević i objašnjava kako upravo galopirajući razvoj požara u londonskom Grenfell Toweru s 80 mrtvih, govori o problemima lošeg projektiranja, gorive toplinske izolacije pročelja, ali i održavanja tzv. sigurnosnog stubišta u objektu, te nemoći vatrogasaca da uz takve propuste vezane za fazu projektiranja i održavanja objekta spase veći broj osoba i lokaliziraju požar.

Carević napominje, da je regulativa iz područja zaštite od požara u Hrvatskoj u fazi usklađenja s europskim konceptom zaštite od požara, koji je na projektantskoj razini najbolje vidljiv u novom Pravilniku o otpornosti na požar i drugim zahtjevima koje građevine moraju zadovoljiti u slučaju požara koji je donijelo Ministarstvo unutarnjih poslova. “Međutim to je samo prvi korak u definiranju hrvatskog koncepta usklađenog s EU filozofijom zaštite od požara koja određuje samo okvire, ali se detaljnija razina zaštite prepušta zemljama članicama. Temeljni koncept bazira se i na stotinama preuzetih harmoniziranih EU normi čije usvajanje je dugotrajan proces. Prema trenutnom stanju dostupnost tih normi i njihova “čitljivost” je vrlo mala, kako kod projektanata tako i kod javnopravnih tijela koja sudjeluju u odobravanju projekata u dijelu zaštite od požara, pa je za očekivati da će proces usklađenja trajati još par godina. Dio promjena koji je potrebno provesti odnosi se i na sadašnju projektnu dokumentaciju koja se svodi na Elaborat zaštite od požara, koji je već odavno sadržajno prerastao u razinu projekta. To se posebno odnosi na primjenu proračuna novim metodama požarnog inženjerstva koje znanstvenim pristupom povećavaju razinu sigurnosti osoba i objekta i koje su prerasle razinu Elaborata”, ističe Carević.

Ministarstvo unutarnjih poslova donijelo je pravilnik o razvrstavanju građevina u skupine po zahtjevnosti mjera zaštite o požara, no s terena razmišljaju drugačije.

Problem legalizacije

“Zgrada s 500 ljudi bez sigurnosnog stubišta ili s gredom koja prolazi kroz dimnjak treba biti u 1. kategoriji”, smatra Slavko Tucaković rekavši kako su to stvari zbog kojih koncept spašavanja od požara pada i prisjeća se kako je jednom na poprištu trebao gasiti požar, a vode u hidrantu nije bilo.

Milan Carević naglašava i značajan problem tisuću legaliziranih objekata, koji osim s drugim propisima iz područja građenja, nisu u skladu ni sa zahtjevima propisa zaštite od požara, pa ne zadovoljavaju ni minimum sigurnosti u slučaju požara.

“Jedan od problema vezan je i za nepostojanje realnog benefita koje bi osiguravajuće kuće mogle ponuditi u slučaju ugradnje naprednih sustava zaštite od požara. Značajni benefiti koje u većini europskih zemalja daju osiguravajuća društva u slučaju ugradnje dodatnih sustava zaštite od požara, nameću i obvezu održavanja tih sustava, jer se to reflektira na isplatu štete odnosno visinu premija, što kod nas nije slučaj”, rekao je Carević.

Tomislav Skušić iz Laboratorija za toplinska mjerenja napomenuo je da je trenutno veliki problem struci čini velika količina novih podataka iz područja zaštite od požara kojima su ih preplavili nakon ulaska u EU i preuzimanja direktiva, zakona i tehničkih smjernica razvijenih u EU. “Primjer su protupožarna vrata. Dokumentacija koju propisuje dizajn, ispitivanja, vrednovanja i način certifikacije samo ovog proizvoda ima preko 3000 stranica. Nadzorni inženjer bi o svakom ovakvom proizvodu morao proći temeljnu edukaciju kako bi znao što je od toga bitno i da bi taj proizvod bio dobro ugrađen, a i koji su to dokumenti koji potvrđuju da taj proizvod odgovara zahtjevima iz projekta. U drugim EU zemljama iskusnijima od nas u tom području, shvatili su da takav zadatak ne mogu dati općem stručnjaku. Tamo postoje požarna inspekcijska tijela, odnosno stručnjaci koji znaju sve o protupožarnim proizvodima. To su tijela ili stručnjaci koji osim inspekcije ugradnje certificiraju te proizvode”, objasnio je Skušić te dodao kako inspekcija mora biti prisutna i pri ugradnji.

Prema iskustvu s terena, vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković kazao je kako vrlo često nadležni zapovjednici nemaju nikakvu dokumentaciju o objektima i ugrađenim materijalima. “Ove i slične stvari nastoje se ublažiti razmišljanjem o novim tehnologijama, a o sustavima koji će zaštitu od požara učiniti još učinkovitijom se već razmišlja. Posebno bi bilo bitno kao obvezni kolegij na svim fakultetima uvesti predmet zaštita od požara.”

Ministarstvo radi na digitalizaciji, a novcima povučenim iz EU fondova cilj je organizirati informacijski sustav prostornog uređenja da bi se između ostalog mogle dobiti i sve informacije o nekoj zgradi na jednom mjestu, objasnila je Nevena Štrbić.

Milan Carević napominje, da se i u okvirima fakulteta razmišlja o jednom europskom projektu, kojim bi se pomoću moderne BIM tehnologije stvorile baze podataka o pojedinačnim objektima i ostalim elementima važnim za slučaj požara.

Uz dodatne tehnologije za identificiranje požara i mogućnost simulacija povezanih s karakteristikama objekta, korisnika, ugrađenim sustavima i dr., moguće je odrediti najpovoljnije scenarije spašavanja osoba prije dolaska vatrogasaca i spašavanja osoba i gašenje požara nakon njihova dolaska. Slični projekti već se rade u nekim europskim zemljama uglavnom u okviru projekata ‘pametnih gradova’ no za stvarnu realizaciju tog projekta potrebna su značajna sredstva i potpora nadležnih 
tijela.