Kako država planira mlijeko i mliječne proizvode vratiti u sustav povratne naknade (50 lipa po jedinici), i to nakon što ih je izuzela jer su generirali gubitak od oko 60 milijuna kuna u pet godina, čini se da je u sustavu koji je ostao isti gubitak ponovo neminovan. Razlika je jedino u tome što neće iznositi oko 13 milijuna kuna godišnje, već bi Fond za zaštitu okoliša u tom segmentu generirao blizu 4,5 mil. kn novog minusa. Pokazuje to računica na temelju dva podatka Fonda.

Povećanje gubitka

Prvi je 95%-tni povrat ambalaže, a drugi je da u vrijeme ukidanja ove naknade na tržište bilo stavljeno 1939 tona ambalaže ili 67,5 milijuna komada mlijeka i mliječnih proizvoda. Nije moguće isključiti i da gubitak bude veći, jer trošak raste što je prikupljene ambalaže više. Na svakoj boci, kako pokazuju analize, stvara se oko 10 lipa gubitka: ulazna naknada iznosi oko 11 lipa, a izlazna oko 21 lipu. I dok u sustavu i dalje nisu svi obveznici kako to zakon nalaže, za one koji to jesu te uredno plaćaju naknade, što mljekari čine, dodatno opterećenje dolazi u uvjetima smanjenog plasmana proizvoda za cca 7,5 milijuna komada. Procjene su to strukovnih udruženje, temeljem smanjene potrošnje zbog migracija u kojima je RH po DSZ-u u zadnje tri godine napustilo oko 135.000 ljudi. Stoga su kalkulacije rađene na 60 mil. komada godišnje (1680 tona), pa bi Fond prihodovao oko 36,7 mil. kn te imao rashod veći od 41 mil. kn, tj. navedenih 4,5 mil kn bio bi gubitak, uz pretpostavku navedenog povrata. Ako se ovi proizvodi u sustav povratne naknade i vrate unatoč činjenici da to ne poznaju zemlje koje imaju sustav depozita, proizvođači mlijeka bi kao i oni za pića i napitke plaćali naknadu od 10 lipa po komadu za ambalažu u tom sustavu, ali bi i dalje uzrokovali gubitak u sustavu depozita, kao što uzrokuju i sva druga pića i napitci.

Upozorenje revizije

Razlozi za to su izgleda iz sfere nečinjenja na planu unaprjeđenja sustava i racionalizacije troškova sakupljanja, a da se za potrebe pokrića poseže za naknadama od ambalaže od jestivih ulja, deterdženata i sl. To pak znači da i ti proizvođači plaćaju naknadu za zbrinjavanje, ali se ista ne zbrinjava, pa je neizostavno pitanje: “Zašto već tri godine nije ponovljen poništeni natječaj za usluge sakupljanja otpadne ambalaže, kojim su se trebali stvoriti uvjeti za početak poslovanja na tržišnim osnovama?”, na što je upozorila i Državna revizija. Prema propisima, naknada je trebala ovisiti o godišnjoj stopi sakupljene ambalaže i trošku sakupljanja koji bi se morao izračunavati za svaku vrstu ambalažnog materijala. Proizvođačima je to moglo otvoriti financijsko rasterećenje. No, to se nije donijelo za 2016., 2017. i 2018., a kako stvari stoje, upitna je i 2019.