Više od 25 godina iskustva…
Upravo je iskustvo krucijalna stvar kod svakog uspješnog proizvoda. Zna se točno zašto ovako, a ne onako i koje su posljedice ako se postupi drugačije. Upravo su to na svojoj koži osjetili neki gradovi u Hrvatskoj koji su se odlučili svoje povjerenje pokloniti nečemu što liči na MOLOK. Na žalost zbog loših iskustava sa sličnim proizvodima trpi upravo brand koji s njima veze nema, jer je našim ljudima na žalost sve to isto. Prva i osnovna razlika kreće od boje tijela spremnika tj. materijala od koje je ono izrađeno. Osim izvornog HDPEa, još se koriste materijali poput željeza, stakloplastike, betona ili polietilena s primjesama regranulata. Za MOLOK se zna da je napravljen od čistih materijala koji se daju reciklirati, pa na kraju njegovog uporabnog perioda cca +30g. možete sve njegove komponente izdašno unovčiti, za razliku od npr. stakloplastike čije se zbrinjavanje trenutno naplaćuje i do 5kn/kg. Čak ako govorimo o tijelu koje je napravljeno od polietilena u njemu može biti i primjesa regranulata, a što to znači najbolje znaju oni koji imaju nove popucane zelene kante ispred ograde, dok susjed svoju SSI Schäferovu ne može uništiti već više od 20g.?! Prvi signal za regranulat je najčešće boja tijela koja je u pravilu tamnije nijanse ili crna. Takvo tijelo neće biti u stanju podnijeti dinamička opterećenja u vidu težine vozila pored spremnika ili pritiska podzemnih voda, pa će u vrlo kratkom roku doći do pucanja spremnika i ulijevanja oborinskih voda. Loš inženjering kod projektiranja forme tijela dovodi i do neželjenog isplivavanje kontejnera iz zemlje, pa se nerijetko takvi spremnici zalijevaju betonom kako bi dugotrajno ostali u zemlji?! MOLOK se ne betonira!
Jesu li potrebne jednokratne najlonske vrećice radi više higijene?
Sam najlon bio on biorazgradiv ili ne predstavlja opterećenje za okoliš, pa je potpuno kontradiktorno nuditi ga kao soluciju nekog eko rješenja? Na žalost u ponudi neke tvrtke upravo to nude kao garanciju vodonepropusnosti vreće?! Osim već spomenutog opterećenja za okoliš, jednokratni najlon ne može garantirati vodonepropusnost, pa se zbog loše koncipirane vreće ocjedne tekućine ipak skupljaju na dnu spremnika i uzrokuju da kontejneri koji liče na MOLOK smrde!? Naravno, stvar je u lošem projektu vreće i rješenju koje to nije, a koje je zaslužno i za zbunjivanje senzora ispunjenosti, koji javlja krive parametre, pa komunalci dolaze prazniti prazne kontejnere?! Nepostojanje prihvata u jednoj točki koja diže kompletnu vreću s poklopcem, dodatno komplicira rad djelatnicima na kamionu koji moraju dodatno trošiti vrijeme i na četiri lanca koja moraju pokačiti na 4 različite točke…
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu