Obrazovanje je u samom vrhu niza izazova i obveza koji stoje pred nacionalnom poljoprivredom u pristupnom razdoblju do članstva u EU. Iako postoji nekoliko srednjih škola, više učilišta te dva fakulteta (u Zagrebu i Osijeku), procjenjuje se da tek 13 posto osoba aktivnih u poljoprivrednoj djelatnosti ima odgovarajuće obrazovanje. Od osnutka 1919. zagrebački Agronomski fakultet dao je više od 8000 inženjera. U razdobljima razvojno bitnim po domaću gospodarsku scenu, Agronomija je uvijek kroz studijske programe nastojala definirati obrazovni okvir iz kojega bi izlazili kadrovi koji su mogli odgovoriti novim izazovima.

Na Zapadu duga tradicija
U još jedan pothvat takve naravi Agronomija je ušla uvodeći preddiplomski sudij Agrarna ekonomika i diplomski studij Agrobiznis i ruralni razvitak. U školskoj 2005/06. godini upisana je prva generacija, u kojoj se našlo 35 studenata Agrarne ekonomike. Studij traje šest semestara, tijekom kojih polaznici stječu široki spektar znanja iz poljoprivrede, ekonomije, sociologije te osnova biotehničkih znanosti. “Obiteljska poljoprivredna gospodarstva, poljoprivredne zadruge i trgovačka društva te savjetodavne službe lokalne i državne razine sve će više tražiti specijaliste za menadžment i marketing u agrobiznisu”, pojašnjava prof. dr. sc. Tito Žimbrek, predstojnik Zavoda za ekonomiku poljoprivrede i agrarnu sociologiju motiv za studij koji u razvijenim zemljama ima dugu tradiciju. Prvostupniku koji završi Agrarnu ekonomiku, među ostalim, stečena znanja otvaraju mogućnost obavljanja poslova voditelja ili nadglednika proizvodnje na gospodarstvu, može upravljati obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvom ili raditi u lokalnoj i državnoj administraciji, odnosno poljoprivrednim istraživačkim institucijama. Naravno, moći će se i nastaviti usavršavati. U školskoj 2008/09. godini za prvu generaciju Agrarne ekonomike otvara se mogućnost upisa na dvogodišnji diplomski studij Agrobiznis i ruralni razvitak. I on je u cijelosti prilagođen zahtjevnim potrebama usvajanja suvremenih tehnološko-proizvodnih postignuća čiji je krajnji cilj podići konkurentnost domaće poljoprivrede i približiti je razvijenim članicama Unije. Polaznici oba programa imaju obvezu i praktične obuke, ali i mogućnost izbora za jednogodišnji odlazak na srodne studije u inozemstvo. Tko diplomira Agrobiznis i ruralni razvitak može obavljati posao poduzetnika u agrobiznisu, pročelnika poljoprivrede u lokalnoj ili državnoj administraciji, odnosno može biti suradnik u istraživačkim i sveučilišnim zavodima.

Stara klasifikacija
“Nekadašnja izreka ‘ne budeš li učio, ostat ćeš doma kopati’, davna je prošlost, poljoprivreda traži i tražit će sve više stručnjake. Nažalost, još ni u gospodarstvu ni u institucijama lokalne i državne uprave nema dostatne kritične mase da bi se konkretnije moglo zaključiti kojim će pravcem sljedećih godina krenuti inicijativa, odnosno gdje će završiti studenti koji steknu certifikate”, ističe prof. dr. sc. Vjekoslav Par, voditelj studija Agrarna ekonomika. Par upozorava da interesa za studij među mladim generacijama ima, no u situaciji gdje ukupan obrazovni sustav na državnoj razini nije prilagođen aktualnom gospodarskom trenutku, što najbolje svjedoči nacionalna klasifikacija zanimanja koju je vrijeme odavno pregazilo, a nova se ne radi, moguće je očekivati probleme.

Dugoročni potencijal
Kada za godinu dana izađe prva generacija agroekonomista, dvoji Par, hoće li u poljoprivrednim tvrtkama, koje uglavnom grcaju u problemima samoodržanja, odnosno lokalnoj i državnoj upravi prihvatiti nove certifikate. Premda ne manjka suradnje, ne zna se kakav će biti odaziv ni agrobiznisa ni ostalih institucija. Hoće li možda, dodaje, i dalje ostati po starom “agronoma već imam, trebam još ekonomista”. Posljednjih je godina na ostalim studijskim programima Agronomije zamjetno sve više polaznika s obiteljskih gospodarstva i upravo u tom detalju profesor Žimbrek vidi optimizam za dugoročni potencijal novopokrenutih projekata. Upisnik poljoprivrednika evidentira više od 70.000 obiteljskih gospodarstava iz kojih će se idućih godina nedvojbeno regrutirati novi polaznici, vjeruje Žimbrek. Naglašava da svatko tko se odluči vezati uz poljoprivredu mora imati znanja ne samo o tehnologiji proizvodnje jabuka, mlijeka ili pšenice, nego mora znati i kako se nositi s troškovima i biti konkurentan, misli li opstati u tom poslu.

U Europskoj uniji i seljak mora imati certifikat

U izradu Zakona o poljoprivredi, podsjeća profesorski dvojac, bila je uključena i struka s Agronomije. Pozivajući se na praksu zemalja Europske Unije, koju je prihvatila i Slovenija, u prijedlog su stavili i obvezu da svaki vlasnik obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva koji misli poslovati komercijalno prethodno mora imati certifikat o stručnoj osposobljenosti. Taj je detalj pri usvajanju zakona nestao iz teksta, no morat ćemo ga vratiti prije nego Hrvatska postane dio Unije, ističu naši sugovornici. U obrazovnom segmentu struka je odradila svoje. Ponudila je suvremenu opciju i za obrazovanje nedostatnog menadžmenta u poljoprivredi koji će raspolagati multidisciplinarnim znanjima: od prirodnih i tehničkih preko socioloških i psiholoških do konkretne primjene praktične ekonomije. Projekt, napominju Žimbrek i Par, sada stručno obrazuje više nego što to zahtijeva gospodarstvo. Nadaju se da će još tromi sustav brže prepoznavati i prihvaćati novoobrazovane stručnjake.