Prema stavu Vrhovnog suda RH, Rev-x 1004/13 okolnost da je tuženik naknadno platio već zastarjeli glavni dug (ili njegov dio) na temelju rješenja ministarstva od 12. rujna 2002., kako se to pravilno utvrđuje u nižestupanjskim presudama, doista nema utjecaja na nastupanje zastare i glede utužene tražbine.

To je zato jer se plaćanje jednog dijela duga automatski ne smatra i priznajem preostalog dijela duga, a priznanje zastarjelog glavnog duga ili njegovog dijela koji je plaćen ne znači i priznanje obveze plaćanja zastarjelih zateznih kamata (tako i u Rev-913/80 i Rev-24/80).

Zbog toga plaćanjem iznosa od 64.735,00 kn na temelju spomenutog rješenja nije došlo i do priznanja spornog dijela tražbine,niti do prekida zastare (članak 387.ZOO), a niti se tuženik u ovom slučaju odrekao zastare (članak 366. ZOO), kako to pogrešno smatra tužitelj.