Naftna industrija Ina preuzela je potpuni nadzor nad plinskim poljima u sjevernom Jadranku nakon što je jučer o tome potpisan ugovor Enijevom kompanijom Eni Croatia BV. Naime, radi se o plinskim poljima koji su otkrivena 1973., a 1996. su Ina i talijanski Eni osnovali zajedničku tvrtku INAgip u kojoj je svaki partner imao 50 posto udjela.

Energetska sigurnost

Radi se o dva eksploatacijska područja, Sjeverni Jadran i Marica, s ukupno 10 plinskih polja i 18 platformi na kojima se godišnje proizvede oko 800 milijuna kubnih metara plina, što je oko 30 posto ukupnih hrvatskih potreba za tim energentom. Plin s eksploatacijskog područja Sjeverni Jadran, s osam polja, plasirat će se u plinski sustav Hrvatske, a onaj s dva polja u sektoru Marica će se prodavati Talijanima jer ona nisu plinovodima spojeni s Hrvatskom.

Sama cijena transakcije nije objavljena, no oba partnera, Zoltan Aldott, predsjednik Uprave Ine, i Luigi Piro, Enijev izvršni potpredsjednik za centralnu i južnu Europu, tvrde da se radi o obostrano uspješnom poslu. INAgip ima koncesiju na ta plinska polja do 2036., a iako se s vremenom proizvodnja iz njih smanjuje, Aldott očekuje da će se novim investicijama i otkrićem novih zaliha plina polja eksploatirati još dugo. Inino preuzimanje nadzora nad plinskim poljima u Jadranu pozdravio je i ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić, koji je kazao da s obzirom na to da se domaće rezerve ugljikovodika povećavaju za 4,3 milijuna barela ekvivalenata nafte, to ujedno znači i pozitivan iskorak za domaći energetski sektor koji će doprinijeti povećanju energetske neovisnosti te da vjeruje da će daljnji koraci Ine ići u tom smjeru i u budućnosti.

Procjenjuje se da je u ova plinska polja do sada uloženo ukupno dvije milijarde dolara, a tehnički se sastoje od 17 proizvodnih i jedne kompresorske platforme, dvije platforme sa stalnom posadom, 46 proizvodnih bušotina, a položeno je i 620 kilometara plinovoda i ostalih cjevovoda. Dosad je na sjevernojadranskim platformama proizvedeno ukupno 19 milijardi kubika plina, a od čega je Inin dio bio 12 milijardi. Naime, većinu novca u projektu INAgip je uloži talijanski partner koji je vršio povrat kapitala isporukama plina. Osim s Enijem, Ina ima slično partnerstvo i s talijanskim Eidsonom na dvije platforme.

Mogu i vjetroelektrane

Energetski stručnjak Igor Dekanić smatra da se radi o generalno dobrom potezu koji će ojačati energetsku neovisnost Hrvatske. “Prirodno je da bušotine s vremenom postaju sve manje rentabilne, s plinskim je to još drastičnije nego s naftnim, no uvjeren sam da su Inini stručnjaci procijenili da im se ovaj pothvat isplati. Da bi se održala rentabilnost plinskih polja, potrebno je investirati, ali isto tako imati i sreće u istraživanju podmorja da se otkriju nove zalihe plina. Isto tako, ove platforme su pogodne za instalaciju vjetroelektrana ili solara čime bi postale višenamjenske energetske platforme visoke iskoristivosti”, kaže Dekanić.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe