Početna količina eura koja je na tržištu bila dostupna od 2001. godine, dakle gotovo 15 milijardi komada novčanica, bila je dovoljna da pokrije površinu čak 15 tisuća nogometnih igrališta, istaknula je u Ernele Kljajić povodom 10. godišnjice uvođenja te valute. Euro je, osim zbog takvih detalja, zanimljiv i zbog svog dizajna, kao i brojnih inovacija integriranih s ciljem sprečavanja krivotvorenja. Europska središnja banka (ESB) čelna je financijska ustanova odgovorna za tu zajedničku europsku valutu.

K tome je posao ESB-a i izdavanje odobrenja za izradu euronovčanica državama članicama europodručja, a jednako tako i održavanje stabilnosti cijena, čime se pozitivno utječe na gospodarski rast i otvaranje novih radnih mjesta. Kako stoji na službenim stranicama Europske komisije (EK), ESB i nacionalne središnje banke država europodručja imaju pravo izdavati euronovčanice. No, u praksi euronovčanice fizički izdaju i povlače samo nacionalne središnje banke, dok su kada govorimo o eurokovanicama jedini zakonski izdavatelji države europodručja. Ukratko, ESB raspoređuje proizvodnju na određeni broj nacionalnih središnjih banaka, pri čemu svaka banka snosi troškove proizvodnje dijela novčanica koji joj je dodijeljen.

U konačnici, danas novčanice tiska otprilike 16 strogo nadziranih tiskara u Europi, a potom se taj novac distribuira nacionalnim središnjim bankama. Euronovčanice su uvedene 2002. i od tada su, kaže ESB, postale jedno od najpouzdanijih sredstava plaćanja na svijetu. Kako bi se očuvalo povjerenje pri izradi novčanica iz nove serije nazvane Europa upotrijebljena je najsuvremenija tehnika proizvodnje.