Hrvatski poslovni svijet već neko vrijeme nije bio toliko iznenađen nekom novom vijesti iz biznisa kao što je to ovaj tjedan bilo povodom objave da je poljski private equity fond Enterprise Fund VII sklopio  ugovor o stjecanju 65 posto udjela u hrvatskoj tvrtki Pan-Pek, koja se bavi proizvodnjom i prodajom pekarskih proizvoda.

Iznenađenje je time veće što je Pan Pek, s Mlinarom, na vrh kompanija mlinsko-pekarske industrije u Hrvatskoj, pa su analitičari posegnuli za različitim tumačenjima što se to zapravo događa s domaćim tržištem kruha i peciva. Je li na pomolu  novo preslagivanje i akviziranje, nakon što je Agrokor, odnosno Konzum zapao u probleme, te nakon što su svi strani trgovački lanci poslije ulaska u EU svoje police otvorile za uvozne zamrznute poluproizvode iz svojih matičnih zemalja ili onih država u kojima im je proizvodnja jeftinija i već imaju svoje velike i snažne pogone.

Dinamičan razvoj
Godinama se tržište mlinsko-pekarskih proizvoda u Hrvatskoj dinamično i brzo razvijalo. Pad kupove moći, kriza koja je krenula 2008. godine, pogodovala je ekspanziji otvaranja pekarnica na svakom uglu, s ponudom svega i svačega, od kruha, peciva, kolača, kava, pa do pizza, sendviča…. Jeftini proizvodi, prehrana s nogu i niske cijene tih proizvoda pogodovale su širenju vodećih mlinsko-pekarskih industrija. Koliko su financijski ojačale kompanije svjedoči i to da je vodeći Mlinar opasno krenuo u ekspanziju u zemlje regije i EU, pa čak do Ujedinjenih Arapskih Emirata. No, iluziju da će ovaj sektor rast i razvijati se snažno i dugoročno razbio je prošle godine ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, koji je, ako se sjećate, preko svog Facebook profila objavio svoju zabrinutost što strani trgovci uvoze sve više smrznutih poluproizvoda mlinsko-pekarske industrije.

Tolušić je u maniru pobornika za domaću industriju i konzumaciju domaćih proizvoda pozvao Hrvate da paze ne deklaracije i kupuju hrvatsko.  "Nažalost, velika većina kruha i peciva koje kupujete u trgovačkim lancima su proizvodi iz Austrije, Njemačke, Češke i Poljske. Bez obzira na jeftinu hrvatsku pšenicu i vrijedne pekare čak 90% proizvoda koje vidite na slikama (u ovom slučaju se radi o Kauflandu, ali isto je i u Lidlu i drugim lancima) NE dolaze iz Hrvatske, objavio je tada Tolušić. Dodao je kako "ministarstvo ne može zabraniti uvoz, ali može reći da trebamo kupovati svoje, hrvatske proizvode, i voditi brigu o svojim proizvođačima i svojim, hrvatskim poljoprivrednicima. Pa zato, dragi moji, gledajte deklaracije i na kruhu i pecivu, kupujte hrvatsko i kupujte kod onih koji prodaju i cijene HRVATSKO!!", napisao je Tolušić na Facebooku.

Ova njegova mini kampanja za hrvatski kruh i pecivo u hrvatskoj kužini trajala je kratko, ali je očito bila neki indikator da se nešto na tržištu počelo ozbiljnije događati. U poslovnim krugovima, već se duže priča o tome da je ovaj sektor pod strašnim pritiskom zbog uvoza, a vjerojatno je na pogoršanje utjecao i "pad" Agrokora i promjene u trgovinama Konzuma. Je li to razlog što je Pan Pak posegnuo za strateškim ulagačem tek je jedna od mogućih teza. Stvarni razlozi su vjerojatno negdje na pola puta, a iz objave od ovog tjedna iz kompanije vjeruju da će im novi strateški partner donijeti ekspanziju i novi razvoj. 

Rast uvoza
Kada se malo dublje uđe u analizu sektora onda valja reći da je prema podacima Žitozajednice prije ulaska u EU Hrvatska uvozila 40.367 tona mlinsko-pekarskih proizvoda, dok je u 2016 godini uvoz narastao na čak 57.997 tona. U 2017. godini je uvoz vjerojatno rastao još i više.  Direktorica Žitozajednice Nada Barišić prošle nam je godine rekla kako je uvoz kruha iznosio 10.565 tona odnosno uvezeno ga je za 13 milijuna eura, no da je ipak najveći problem uvoz smrznutih polupečenih proizvoda i keksa. Od ulaska u EU kod smrznutih polupečenih pekarskih proizvoda (peciva, pizze, pite i sl.), uvoz je udvostručen s 4000 na 8000 tona odnosno u 2016 je to plaćeno 14 milijuna eura. Najveću vrijednost uvoza imali su keksi koji su konditorski proizvodi, ali su po carinskoj tarifi uvršteni u pekarske proizvode i njih je uvezeno za čak 33 milijuna tona.

Ulaskom u EU Hrvatska je postala dio zajedničkog tržišta te veliki trgovački lanci uvoze svoje poluproizvode iz domicilnih zemalja, a većinom su to peciva odnosno smrznuti poluproizvodi.U Žitozajednici tvrde kako je domaća industrija ukazala na ovaj problem, no činjenica je da se uvoz ne može zabraniti, ali se po uzoru na strože kontrole mesa, koje se provode u zadnjih dvije godine, može više kontrolirati deklaracije i kvaliteta proizvoda koji se uvoze.

Naša industrija i dalje mora u proizvodnji primjenjivati Pravilnik koji strogo propisuje kvalitetu proizvoda, dok je većina EU zemlja takva pravila ukinula jer je mlinsko-pekarska proizvodnja u svijetu drastično tehnološki napredovala i koriste se različiti sastojci i dodaci u proizvodnji, zbog čega na naše tržište stižu jeftiniji proizvodi kojima je sve teže konkurirati, objasnila je tada Barišić.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Podaci Žitozajednice govore da je industrijska proizvodnja kruha i mlinsko-pekarskih proizvoda mlinsko-pekarskih proizvoda u 2016. iznosila  370.000 tona, od čega je 151.191 tona proizvodnja svježeg kruh. Procjene govore da se još toliko proizvodi u obrtima (privatnim pekarama), a vidljivo je da nema većeg pada proizvodnje, naprotiv, kod pekarskih proizvoda je prošle godine zabilježen rast od 14 posto na 20.000 tona. Standard i kupovna moć utjecali su na veću potrošnju kruha i pekarskih proizvoda zbog njihovih niskih cijena, kao što smo već i spomenuli..  

Proizvodnja tjestenine
U ovaj sektor spada jednim dijelom i proizvodnja tjestenine koja je u EU povećana u deset godina za 51 posto na 5,3 milijuna tona, a Hrvatska proizvodnja, iako također bilježi rast, još uvijek je na razini statističke greške u ukupnoj proizvodnje EU. Službeni podaci za Hrvatsku govore da se u deset godina potrošnja tjestenine gotovo udvostručila, s prijašnjih 3,9 kilograma po glavi stanovnika na 7,3 kilograma.  Hrvati godišnje konzumiraju blizu 40.000 tona tjestenine, a od ranijih 6500 tona proizvodnih tona godišnje, napravljen je iskorak pa danas proizvodimo 22.000 tona.

Tjesteničarska branša u Hrvatskoj bilježi zanimljive rezultate u posljednjih deset godina. Dio njih je pozitivan a dio nije. Potrošnja bilježi daljnji trend porasta, no to je još uvijek premalo u odnosu na razvijene europske zemlje. Dovoljno je reći samo da naši susjedi Slovenci godišnje konzumiraju tri puta više tjestenine nego mi u Hrvatskoj. Pojedini analitičari stalno upozoravaju kako bi kroz ovu godinu zbog Agrokora, problema koji je on izazva u gospodarstvu, kao i sve većeg pritiska uvoznih roba, moglo doći do još nekih iznenađujućih akvizicija i preuzimanja hrvatskih kompanija.