Bjelovarcu Romanu Leki se u pet godina koliko je u Njemačkoj puno toga promijenilo, piše Večernji list.

Svladao je jezik, napredovao od pomoćnog radnika u restoranu do šefa smjene hotelskog banketnog odjela, zasnovao obitelj, a stan od 15 kvadrata zamijenio normalnim domom za svoju sad već četveročlanu obitelj. Jedino je ista ostala snažna želja za povratkom.

– Muči me nostalgija, stalno mi je u glavi povratak… – počinje priču 31-godišnji Roman koji s diplomom hotelijerskog fakulteta u Opatiji radi u münchenskom hotelu “Maritim”. – Ne, nisam požalio što sam došao, stekao sam iskustvo, osamostalio se… Ali, moj je dom u Hrvatskoj. Ovdje vam nema tko pričuvati dijete kad zatreba, uvijek ste pod stresom. I moji žive za to da se vratimo. Tata ima kafić i ja bih ga trebao preuzeti, a volio bih da to bude najkasnije za četiri godine kad će mi kći Anđela krenuti u prvi razred. Ako ovdje krene u školu, onda je gotovo… Govorim našim ljudima ovdje da ću se vratiti u Hrvatsku, ali odmahnu rukom, misle da od toga neće biti ništa. Svi kažu da je kod nas ljepše, ali ostaju ovdje… – ističe Roman.

I stalno dolaze novi. Samo u “Maritimu”, gdje je Roman bio prvi Hrvat, u posljednje dvije godine posao je našlo osam ljudi. Među njima je šef kuhinje hotelskog à la carte restorana, Zagrepčanin, kojem će se ovih dana pridružiti i supruga s troje djece tinejdžera. Većina se, poput Romana, prvo okušala u Hrvatskoj. On je dva ljeta radio na moru kao sezonac.

Cijeli članak pročitajte ovdje.