„Kod novca prestaje prijateljstvo", glasi njemačka uzrečica, ali slična postoji u gotovo svakom europskom jeziku. To se odlično može vidjeti i kod redovitih pregovora o „srednjoročnim financijskim okvirima" Europske unije. Tom europskom „sedmoljetkom" se određuje za što će Europska unija davati novac iz zajedničke blagajne i tko će koliko u nju uplaćivati.

Već prema iskustvima europskih diplomata, ti pregovori su redovito najteži susreti na vrhu Europske unije. Predsjednici država ili vlada se natežu danima i noćima i nitko ne želi popustiti ni centa. Jer tu se radi o ukupno 1.000 milijardi eura od godine 2021. do 2027., piše DW

Neslužbeni sastanak na vrhu 27 članica koji je počeo ovog petka (23.2.) zapravo je tek početak čitavog niza pregovora i cjenkanja koji bi sredinom 2019. trebao dovesti do sloge oko proračuna. Tu sedmoljetku onda još mora prihvatiti Europski parlament koji je ravnopravan u odlučivanju o tom pitanju. Europski proračun mora biti jednoglasno prihvaćen od svih predsjednika država ili vlada Unije, što znači da baš svaka država tu ima mogućnost blokirati čitav postupak ako se ne uvaže njezini interesi. Kao što se pokazalo u prošlosti, u toj blokadi su osobito vješti bili Velika Britanija i Poljska.

Povjerenik za proračun Europske unije Günther Oettinger je predstavio okvirni plan kako da se zatvori proračun. Brexit, dakle odlazak Velike Britanije koja je dosad bila treći po veličini neto-platiša u europski proračun, stvorio je nedostatak od oko 10 milijardi eura. Polovicu tog novca Oettinger želi uštedjeti i drugačije rasporediti izdatke, ali druga polovica bi se trebala pokriti većim uplatama članica. Naravno, riječ je prije svega o neto-platišama, makar je u ovom slučaju to zapravo „bruto", zbroj onoga što se uplaćuje u zajedničku blagajnu i onoga što se iz njega prima. Neto platiše znači da plaćaju više nego što primaju, a to su u Europskoj uniji nakon Brexita još na prvom mjestu Njemačka, Francuska, Italija, Nizozemska, Švedska, Belgija, Austrija, Danska i Finska.

Neke od tih zemalja su već prije početka pregovora jasno rekle kako uopće ne namjeravaju plaćati još više nego što sad plaćaju. Tako je Nizozemska u radnom dokumentu vlade objavila kako ta zemlja „ne može prihvatiti povećanje pristojbi", nego nakon Brexita čitav volumen izdataka mora postati manji. Gotovo isto mišljenje ima i Austrija, piše DW.

No europski povjerenik za proračun upozorava kako je to teško moguće, jer su tu došli i novi izdaci kada je riječ o problemu migracije, nadzora granice, obrane, ali i želje da se više ulaže kako bi se smanjila nezaposlenost, osobito mladih. Ovako, Europa i dalje najviše troši na „stari" način, kroz potpore za poljoprivredu i strukturalne reforme manje imućnih regija EU-a.