Za pet godina hrvatska godišnja kvota za izlov tune past će za 225,61 tonu, odnosno smanjit će se sa lanjskih 970 tona na 745,39 tona u 2010. godini. Zaključak je to jednog od dva upravo održana ribarska skupa u Japanu, gdje su se na okupu našli predstavnici iz više od 80 zemalja, iz svih pet regionalnih grupacija nadležnih za upravljanje količinama plavorepe tuna u svjetskim morima i oceanima. Hrvatsko izaslanstvo predvodio je Ivan Katavić, pomoćnik ministra poljoprivrede.

Tokijski dogovor
Prvi put u povijesti modernog ribarstva najprije su u japanskom Kobeu za isti stol sjeli članovi Međunarodne komisije za atlantsku tunu (ICCAT) te komisije za upravljanje i zaštitu tuna južnih mora (CCSBT), Indijskog oceana (IOTC), Pacifika (WCOFC) i međunarodno tijelo za inter-američku tropsku tunu (IATTC). Potom je ICCAT u Tokiju ribolovnim flotama svojih članica izlistao kvote izlova atlantske plavorepe tune za razdoblje od sljedećih pet godina. Oba skupa uvjetovala je vrlo porazna činjenica: glavnina svjetskih biozaliha tune iscrpljena je ili je na granici pune iscrpljenosti. Plavorepi tunj najvredniji je proizvod mora, tvrdi struka, no zbog dramatičnog rasta potražnje i potrošnje, ne samo u Japanu nego sve više i u Kini, SAD-u te Europi, u posljednjih 20 godina izlov je više nego udvostručen. Podatak da je čak 36 posto istočnoatlantskih količina tune podvrgnuto ilegalnom ribolovu, posebno je alarmantan. “Ribolovne tehnike i alati postali su toliko sofisticirani da superiorno potiru i vrlo snažan prirodni instinkt tune. Uz to, pojedine flote ciljano odlaze u ribolov baš u vrijeme mrijesta tune kada se ona okuplja u velikim jatima i u to je vrijeme posebno ranjiva. U sudaru sa suvremenom opremom i ljudskim porivom za unosnom zaradom tuna jednostavno gubi, nema izgleda za opstanak. Sva ta saznanja zabrinula su znanstvenu zajednicu, ekologe i institucije zadužene za strateške odluke o upravljanju i zaštiti tune”, pojašnjava Katavić i dodaje kako se na globalnoj razini ipak počinje shvaćati da bi “oceani bez tune postali oceani sa slomljenom dušom”. Katavić ocjenjuje da su japanski razgovori bili i sadržajni i objektivni. Dali su više od očekivanog što samo potvrđuje da je konačno doista prepoznata globalna ugroženost plavorepe tune. Na tom se tragu dogodila i preraspodjela ukupne godišnje kvote, koja je na skupu ICCAT-a održanom jesenas u Dubrovniku srezana sa 32.000 tona na 29.500 dok je za 2010. previđen izlov samo 25.500 tona. Od svih se zemalja očekivalo da prihvate žrtvu manjeg izlova pa je tako i hrvatska kvota tune ove u odnosu na lanjsku godinu niža za 107,69 tona ili, za oko 11 posto. Ključna pobjeda Hrvatske je, smatra Katavić, što smo uspjeli izbjeći da nas se ne svede pod zajednički nazivnik zemalja kojima je za izlov određena minimalna veličine tune granične težine 30 i više kilograma. Tuna se mrijesti samo na dvije lokacije, u Meksičkom zaljevu i vodama Mediterana dok je Jadransko more prepoznatljivo kao rastilište mlade, nedorasle tune, što je bitno za njezinu obnovu.

Jadranska iznimka
Izborivši za Jadran iznimku hrvatski su ribari preuzeli obvezu da tako nedorasle tune neće otpremati u komercijalnu prodaju nego će ih koristiti isključivo za daljnji tov u kavezima. Da nas je ICCAT svrstao u grupaciju “30 kilograma” to bi praktički donijelo prestanak izlova tune u jadranskom akvatoriju, podsjeća Katavić. Smanjenje kvote, vjeruje Katavić, neće ugroziti ni uzgoj ni izvoz tune. Do sada smo u pravilu prodavali tune teške 20 kilograma, a po novoj odluci ICCAT-a na tržište mogu ići tune teške najmanje 30 kilograma. Možda će dijelu uzgajivača, dok se ne uhodaju novi uvjeti, problem predstavljati veća operativna potreba za financijskim kapitalom. Uzgoj tune više neće trajati 1,5 nego 2,5 godine, što je razdoblje u kojem se dostiže uvjetovana težina od 30 kilograma. Naš realni potencijal je godišnji uzgoj oko 4000 tona tune, ističe pomoćnik ministra. Jadranska tuna je u odnosu na tune iz drugih mora visokocijenjena, što je posljedica ekoloških ali i zootehničkih uvjeta (prehrane). Hrvatski “tuna-farmeri” dobro su ovladali tehnikom kaveznog uzgoja tune što potvrđuje i visoka cijena koju postižu u izvozu. Manji izlov u sljedećim godinama, uz sve evidentniji rast potražnje nesporno će poskupjeti tunjevinu što se u Japanu već i događa. Tako je u vrijeme zasjedanja svjetske ribolovne struke na tokijskoj burzi jedan primjerak tune prodan za nevjerojatnih 173.600 dolara.