Svrha projekta “Etno-eko” sela, koji je Splitsko-dalmatinska županija pokrenula u suradnji s jedinicama lokalne samouprave je zaustavljanje trenda rasprodaje didovine i vraćanje života u davno napuštena sela Stare dalmatinske kuće, kako na obali tako i dalmatinskoj zagori i na otocima, sve su traženije na tržištu nekretnina, a nasljednici koji su već odavno napustili “rodnu grudu”, privučeni zaradom olako prodaju svoju “didovinu”. Da bi zaustavila trend rasprodaje autohtonih dalmatinskih sela i vratila život u njih, Splitsko-dalmatinska županija je prije dvije godine pokrenula projekt “Etno-eko”. U 2005.godini utrošeno je milijun kuna za obnovu devet sela, a lani je u obnovu četrnaest sela uloženo milijun i dvjestopedeset tisuća županijskih kuna. Tako se iz proračuna Županije za prošlu godinu finacira obnova sela Humac, Malo Grablje i Zorače na otoku Hvaru, sela Tugare Ume i Čažin Dolac u omiškoj zagori, selo Topići-Bast kod Baške Vode, Pohumlje kod Komiže, Dol na otoku Braču, Gornji Proložac Podi i Karoglani u Imotskoj krajini, Blace kod Solina, Grohote na otoku Šolti, selo Kokorić kraj Vrgorca i Pogi Grab Bugarini kod Trilja.

Kulturno dobro
Spomenuta sela zaštićena su kulturna dobra, a nastajala su stoljećima, građena u skladu s prirodnim zakonitostima kamenjara, a ugođaj koji nude upravo je ono što traže današnji turisti – povratak prirodi obogaćenoj kulturnom tradicijom. Na području Dalmatinske zagore zaštićeno je čak 58 sela. Etno-eko sela već postoje u Austriji, Provansi i Toskani i prepoznatljiv su turistički proizvod. “Postigli smo cilj projekta, a to je očuvanje naše kulturne baštine te stvaranje visokokvalitetnoga turističkog proizvoda. Bit je sačuvati objekte tradicionalne arhitekture i izvornu matricu naselja, te ih predstaviti kao dio hrvatskog turističkog identiteta, jer ako se rasprodaju, izgubit ćemo zauvijek našu didovinu. Slogan ‘Mediteran kakav je nekad bio’ treba poduprijeti turističkim proizvodom koji odražava dalmatinsku odnosno hrvatsku pučku kulturu i graditeljske običaje” kaže Joško Stella, v.d. pročelnka Upravog odjela za turizam Splitsko-dalmatinske županije. Uz obnovu raseljenih i zapuštenih sela plan je revitalizirati tradicionalne obrte i zanate, te kvalitetnije valorizirati enogastronomske domaće proizvode poput sortnih vina, maslinova ulja i namirnica karakterističnih za dalmatinsko podneblje. Stara dalmatinska sela sa svojom pučkom arhitekturom, odnosno “Etno-eko sela” postat će novi brend u Hrvatskom turizmu. “Cilj je da se ovaj projekt primjenjuje u svim primorskim Županijama kako bi se istovremeno sačuvala i komercijalno iskoristila naša tradicionalna pučka arhitektura”, kaže Joško Stella. U sklopu Projekta obnovit će se tradicionalne dalmatinske kuće i gospodarski objekti, škole i crkve, stara infreastruktura, kao i izgradnja novih. U Županiji se nadaju kako će uspjeh projekta zaustaviti raseljavanje starih sela, te vratiti domicilno stanovništvo kućama. Projekt predviđa komercijalizaciju smještajnih i ugostiteljskih kapaciteta (seoski turizam), oživljavanje tradicijske proizvodnje i starih obrta te proizvodnju zdrave hrane. Uz sufinanciranje predviđen je i Plan upravljanja etno-eko selima, a projekt je pozitivno ocijenjen od strane Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka i Uprave za regionalni razvoj Ministarstva gospodarstva.

Duža sezona
Nositelji ovoga programa su udruge građana (vlasnici) te gradovi i općine na otocima, priobalju i Dalmatinskoj zagori, Splitsko-dalmatinske županija, Turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije te drugi zainteresirani subjekti i institucije, dok su korisnici sredstava iz ovoga programa udruge građana (vlasnici), gospodarski subjekti iz oblasti turizma te gradovi i općine na otocima, priobalju i Dalmatinskoj zagori, koji u suradnji sa županijskim zavodom za prostorno planiranje, ili drugim nadležnim institucijama, pokreću inicijativu za obnovu napuštenih i devastiranih naselja, sela i zaselaka. “U nekim našim selima već postoje skromne mogućnosti smještaja gostiju, premda većinom mogu tek prihvatiti izletnike, a u bliskoj budućnosti neka od njih bi se mogla orijentirati na ambiciozniji izletničko-smještajni ili isključivo smještajni turizam te time ponuditi barem 20.000 dodatnih kreveta i produžiti turističku sezonu na gotovo šest mjeseci. Možda je najvažnije u tom kontekstu što je napokon stvoreno poticajno ozračje – lokalno stanovništvo želi sudjelovati u razvoju u razvoju svoga kraja na novim osnovama, čemu, srećom, pridonosi i jedan problem: u većini tih sela nisu razriješeni imovinsko-pravni odnosi, pa ni papiri tržišno zanimljivih nekretnina nisu čisti, a da jesu, mnoge bi sigurno već bile prodane”, ističe Stella. Splitsko-dalmatinska županija iz svojih proračunskih sredstava sufinancira bespovratnim sredstvima izradu geodetskih podloga, izradu katastra objekata (zatečenog stanja naselja), detaljne planove uređenja, studije utjecaja na okoliš, investicijsko-tehničku dokumentaciju za obnovu postojećih infrastrukturnih priključaka te izgradnje novih, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa (otkup, okrupnjavanje, zamjena i sl.). Zatim za izgradnju i uređenje prometnica, prilaza i ostalih komunikacija, uređenje odvodnje (oborinska i fekalna kanalizacija), dovođenje vodovodnih instalacija (priključni cjevovodi, hidrantska mreža i dr.), dovođenje električnih instalacija (javna rasvjeta i trafostanice i dr.), dovođenje telefonskih instalacija, uređenje okoliša i druge potrebe u funkciji naselja.

Namjenski novac
Prioritet imaju veća i, uvjetno rečeno, značajnija naselja za lokalnu zajednicu i regiju, te ona koja već posjeduju dokumentaciju (urbanistički, zemljišno, infrastrukturno). Bitna stavka pri odabiru sela je i infrastrukturna opremljenost i ukupna vrijednost projekta, kao i rokovi i dinamika obnove. “Doznačena županijska sredstva su namjenska, a Korisnik sredstava dužan je tromjesečno dostavljati izvješća Županiji o utrošku sredstava, odnosno zaključno izvješće o realizaciji provedbe programa. U slučaju da korisnik sredstva ne utroši u roku od šest mjeseci ili ih nenamjenski utroši dužan je doznačena sredstva vratiti Županiji”, naglašava Stella.

Tri milijuna kuna za očuvanje dalmatinskog zaleđa

Za zaštitu hrvatske kulturne baštine iz državnog i proračuna lokalnih zajednica godišnje se izdvaja oko 300 milijuna kuna, a u očuvanje ruralne arhitekture dalmatinskog zaleđa godišnje se uloži oko tri milijuna kuna. Kroz projekt Ministarstva gospodarstva ostvaruje se program zaštite i očuvanja tradicijskih obrta za koji je Ministarstvo kulture izdvojilo dva milijuna kuna. S Ministarstvom mora, turizma, prometa i razvitka pokreće se objavljivanje detaljnog priručnika za vlasnike tradicijskih objekata, u kojem će biti svi podaci o načinima očuvanja i obnove tradicijske arhitekture, što se posebice odnosi na vlasnike kamenih kuća u zaleđima. Povoljnim kreditima pomaže se i svima onima koji obnavljaju zaštićene objekte te ih prenamjenjuju u turističke svrhe.