Startup tvrtke, inkubatori, akceleratori, kapital poslovnih anđela, rizični kapital, spajanja i preuzimanja, inicijalne javne ponude, likvidnost tržišta dionicama, tehno-parkovi, jedno ili dva najvažnija sveučilišta i skupina specijaliziranih odvjetničkih društava. Mnogi vjeruju da kad se jednom izgradi takav ekosustav, po uzoru na Silicijsku dolinu, možete postati nešto poput druge Route 128 u državi Massachusetts, drugog Istraživačkog trokuta u Sjevernoj Karolini ili drugog StartUp Izraela.

No, dok uspjeh potiče imitaciju, suprotno nije čest slučaj. Složene strukture s brojnim međuzavisnim dijelovima ne stvaraju se ni iz čega. One proizlaze iz idiosinkratskih procesa koji ovise o prijeđenom putu, pri čemu svaka organizacijska inovacija mijenja ekosustav, omogućavajući ostale promjene.  Pokušaj imitacije dobivenog ekosustava nalik je na izgradnju mosta bez skele: to je neizvedivo, jer ta struktura ne može nositi svoju vlastitu težinu tijekom izgradnje. Dakako, ima nečeg privlačnog u inovacijskoj strategiji koja se temelji na startup tvrtkama. Doima se demokratskom, pristupačnom i tako podsjeća na Kaliforniju. Međutim, to zasigurno nije jedini način za promicanje istraživanja i razvoja, kao ni glavni način da se to učini, a zasigurno to nije način na koji je nastala većina najvažnijih inovacija u SAD-u tijekom dvadesetog stoljeća. Alternativna strategija leži kod velikih tvrtki. 

Kreativna destrukcija
Joseph Schumpeter susreo se s ta dva pristupa u različitim trenucima svog života. Kad je objavio Teoriju gospodarskog razvoja 1911. godine u dobi od 28 godina, naglasio je da inovacije proizlaze iz duha poduzetnika u procesu kreativne destrukcije. Do 1942. kad je 59-godišnji Schumpeter objavio knjigu pod nazivom Kapitalizam, socijalizam i demokracija, uvidio je da brojne inovacije dolaze iz vrlo velikih korporacija koje su suočene s prilično ograničenom konkurencijom.

Paradigmatski primjer toga je American Telephone and Telegraph Company (AT&T) i njeni Bell Labs, priča koju je detaljno iznio Jon Gertner 2012. godine u svojoj knjizi pod nazivom Tvornica ideja.  Istraživanja, otkrića i proizvodi koji su proizašli iz tog jednog entiteta zapanjujući su: ne samo pouzdani releji i sklopke za fiksnu telefoniju, već također i radar, laseri, tranzistor, integrirani krug, faks uređaj, satelitska komunikacija, Shannonova teorija informacije, teorija računarstva, šest sigma sustav za upravljanje kvalitetom i čak kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje. Sve se to dogodilo unutar korporativnog diva, koji si je mogao priuštiti laboratorije zahvaljujući svom monopolu nad lokalnom telefonijom i nad opremom korištenom za isporuku usluga, koju je proizvela podružnica tvrtke AT&T, Western Electric.

Kapaciteti za istraživanje
Monopolska pozicija tvrtke AT&T uvijek je bila kontroverzna u američkom regulatornom sustavu, usmjerenom na konkurenciju. Stoga je ta tvrtka morala zaslužiti pravo na monopol kroz kontinuirano poboljšanje svojih usluga i korištenje svoje moći za istraživanje u nacionalne svrhe kao što je vojna obrana.  U cilju obnavljanja svoje korporativne povelje 1956. godine, ona se čak morala složiti o licenciranju svih svojih starih patenata bez plaćanja tantijema kao i o licenciranju svih novih patenata po niskoj cijeni. Ako je tvrtka AT&T trebala biti monopol, trebala je biti monopol koji će pogodovati široj javnosti i društvu, ne samo vlastitim dioničarima, kroz napredna istraživanja. Organizacija istraživanja i razvoja unutar velike korporacije može biti puno manji izazov od pokušaja stvaranja složenog ekosustava poput onoga kojeg bi nalagao startup pristup (što bi mogao biti razlog zašto je ovo prvo tijekom povijesti prethodilo ovom drugom).

Pristup financijama, menadžerskim resursima, inkubatorima, akceleratorima, nadzoru i akumuliranom iskustvu mogli bi se postići na znatno lakši način. Također, velika korporacija može biti strpljivija od nekog poslovnog anđela i venture kapitalista, a samim time i spremnija za ulaženje u rizike i ulaganja u dugoročne projekte, kao što je to učinila tvrtka AT&T. To nije samo priča iz dvadesetog stoljeća. Većina ulaganja u istraživanje i razvoj u današnje vrijeme odvija se unutar velikih korporacija.

Najveće svjetske tvrtke za istraživanje i razvoj, mjerene prema njihovim proračunima su Volkswagen, Samsung, Intel, Microsoft, Roche, Novartis, Toyota, Johnson & Johnson, Google i Merck. Niti jedna od njih ne posluje iz garaže vlastitih roditelja, u očekivanju infuzije rizičnog kapitala.  Jačanje kapaciteta za istraživanje i razvoj od presudne je važnosti za brojne zemlje srednjeg dohotka, a Svjetska banka i regionalne razvojne banke imaju programe za pružanje pomoći u tom segmentu. Najčešće su ti programi inspirirani startup kulturom Silicijske doline. Primjeri toga uključuju akcelerator StartUp Chile i tehnološki inkubator Ruta N u Kolumbiji, koji su usmjereni na stvaranje složenih ekosustava ni iz čega.  

Potpora moći kompanija
Izrael se često navodi kao presedan u takvim pothvatima. Međutim, izraelski startup postoje u ekosustavu stvorenom kroz desetljeća javnih ulaganja u vojno istraživanje i razvoj. U međuvremenu, zemlje poput Čilea i Kolumbije dale su slobodan prolaz svojim velikim konglomeratima, a to bi mogao biti zametak konvencionalnijeg pristupa usredotočenog na korporacije. Možemo navesti primjer australske rudarske kompanije BHP Billiton, a ne tvrtke CODELCO u državnom vlasništvu ili privatne tvrtke Antofagasta, koja je pokrenula pothvat istraživanja i razvoja u rudarske tehnologije u Čileu.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Na općenitijoj razini, zemljama srednjeg dohotka ne nedostaju kompanije sa značajnim financijskim i menadžerskim resursima i obiljem tržišne moći. No, u tim tvrtkama uglavnom izostaju aktivnosti vezane uz inovacije te istraživanje i razvoj, kao što je pokazala nedavno provedena studija Međuameričke razvojne banke.  Tijekom razmatranja svojih strategija za istraživanje i razvoj, trgovačka društva moraju pronaći načine za pridobivanje svojih najvećih korporacija da pristanu na pogodbu nalik onoj s tvrtkom AT&T. Ako žele da građani toleriraju ili čak podupiru moć tih kompanija, kompanije moraju tu moć koristiti na načine koji će donijeti ogromne dobrobiti ostatku društva. 

© Project Syndicate, 2017.