Činjenica da je oporbeni lider Ivica Račan gotovo dva mjeseca čekao da mu se kod kuće postavi prava dijagnoza koju je na kraju dobio u Njemačkoj, gdje će se i obaviti složena operacija tumora u ramenu, izazvala je oštre kritike javnosti koja osuđuje odlaske poznatih osoba na liječenje u inozemstvo. Podgrijala je isumnju u kvalitetu sustava zdravstva, odnosno dijagnostike u domaćim zdravstvenim ustanovama. Poznato je, naime, da je hrvatsko zdravstvo u lošoj financijskoj situaciji i da po standardima bolničkog smještaja odudara od primjerice njemačkog. Kad je u pitanju dijagnostička oprema, hrvatsko zdravstvo po standardima (broj aparata na tisuću stanovnika) ne zaostaje značajno za zemljama Europske unije, no oprema je u prosjeku stara više od sedam godina. Dijagnostički laboratoriji najmanji su problem jer, i u slučaju kad oprema u jednoj ustanovi zakaže, drugi laboratorij praktički je nadohvat ruke. Iako u radiologiji imamo dovoljan broj uređaja na tisuću stanovnika, najveći problem je manjak višeslojnih CT uređaja. Uređaje za magnetsku rezonancu, dijagnostičku metodu kojom je u Münchenu otkriven Račanov tumor, imaju svi veći klinički centri u Hrvatskoj, no u dijagnostici onkoloških bolesti nedostaje nam takozvani PET CT uređaj koji na temelju aktivnosti stanica može utvrditi je li tumor maligan ili ne, te omogućuje točno otkrivanje mjesta na kojima su se razvile metastaze. Ultrazvučnih uređaja u Hrvatskoj je i više no dovoljno, a u tom slučaju problem je često u lošoj edukaciji zdravstvenih djelatnika zbog koje dio nabavljene opreme stoji neraspakiran. Najveći problem domaće dijagnostike, međutim, nije u opremljenosti, već u rascjepkanosti zdravstvenih ustanova tako da se pacijenti šalju iz jedne u drugu ustanovu na pregled, smatra bivši ministar zdravstva Andro Vlahušić.

“Da Zagreb ima samo četiri velike bolnice, koliko mu je zapravo i potrebno i bilo je u planu s otvaranjem Sveučilišne bolnice, dijagnostika bi bila kvalitetnija jer bi bilo više objedinjenih odjela i veća koncentracija vrhunskih stručnjaka na jednom mjestu. Velik broj ustanova i odjela znači i velik broj šefova odjela u koje se regrutiraju najbolji strčnjaci”, pojašnjava Vlahušić. Bivši ministar, međutim, vjeruje da je ključni faktor u dobroj dijagnostici i komunikacija među liječnicima, koja u nekim slučajevima izostaje. “Razlog je jednostavno taština, neki liječnici naprosto ne žele priznati da nešto ne znaju”, kaže Vlahušić. Kad je u pitanju pogrešna Račanova dijagnoza, dio odgovora dao je Milomir Ninković, plastični kirurg koji će ga operirati u Gradskoj klinici u Münchenu. “Ne bih rekao da je postavljena pogrešna dijagnoza. Naprosto, kod tumora se često teško i dugo dijagnosticira pravo stanje stvari. Nije to samo u slučaju Račana, već kod brojnih drugih pacijenata. Nešto se vodi kao sportska povreda, a nakon cjelovite obrade pokaže se tumor”, pojasnio je Ninković u jednom intervjuu. Predsjednik Hrvatskog liječničkog zbora Hrvoje Šobat pak smatra da razlog Račanova odlaska u Njemačku ima veze upravo s medijima.“Hrvatsko zdravstvo ima lošiji standard od europskog, ali ne i lošije stručnjake. Svaki naš liječnik koji ode u inozemstvo postane vrhunski stručnjak. Medijski eksponirane osobe šalju se van samo zbog medijske hajke koja bi nastala da se bilo što loše dogodi s pacijentom”, kaže Šobat.