Kod najava odlazaka s najmoćnijih menadžerskih funkcija promatrači se obično ne mire s osobnim ili obiteljskim razlozima; u pravilu se traže skriveni motivi. Tako je u petak dočekana i objava iz Privredne banke da je Božo Prka nakon gotovo dva desetljeća na čelu banke u svojoj 60. godini odlučio ne tražiti još jedan mandat. Po njegovu isteku zamijenit će ga 14 godina mlađi zamjenik, Dinko Lucić, a za formalnu potvrdu treba pričekati još suglasnost HNB-a.

Zašto ta objava već sada, ne bi li bilo ‘logičnije’ da je Prka odradio još koju godinu pa u mirovinu, je li to priprema za neki novi angažman, možda opet u nekoj javnoj/političkoj ulozi – pitanja su kojima se u medijima sugeriraju mogući intrigantni odgovori.

Iako će Prka na čelu banke biti još nešto manje od 4 mjeseca, tajming objave ima ‘prizemno’ objašnjenje. Banke i prema zakonu barem tri mjeseca prije trebaju pokrenuti utvrđivanje primjerenosti kandidata za (novog) predsjednika Uprave koji HNB-u mora predočiti i program. Pitanja vezana uz motive i planove posljednjeg iz “stare garde” vodećih bankara daju znatno više prostora za razne spekulacije. Izvjesno je tek da se ne kani baš umiroviti. Iz Intese Sanpaolo nude mu da još neko vrijeme bude savjetnik, odnosno da se angažira nadzornički unutar Grupe. On je, pak, ostavio i mogućnost skretanja u vode integralnog strateškog konzaltinga, jer je i prije PBZ-a radio u privatnom sektoru, a od 1994. do 1997. i u javnom, kao ministar financija.

Kako bilo, PBZ je pod vodstvom Prke razdoblje recesije prošao bolje nego konkurenti. I ‘slučaj franak’, a danas i ‘slučaj Agrokor’ banka je dočekala s manjom izloženošću tim rizicima. Tako je i godinu konverzije CHF kredita (2015.) zaključila s dobiti, a polugodišnji rezultat 2017. dao je naslutiti da bi, unatoč krizi Agrokora, dobit banke mogla premašiti milijardu kuna. Sve u svemu, vlasnici teško mogu biti nezadovoljni. A koliko god u javnosti i dalje prevladava percepcija da od predsjednika Uprave u velikoj banci nema mnogo utjecajnijih i karijerno izazovnijih pozicija, perspektive bankarskih veterana stvari ne moraju izgledati tako. Nije slučajno da su imena donedavne vodeće bankarske npr. četvorke bila poput općih mjesta, a danas bi ih naizust možda nabrojali tek top menadžeri. Dio je to priče o novoj eri bankarenja koja je započela s projektom Europske bankarske unije (s tri stupa, usvojena 2014.) pokrenutog s ciljem jačanja amortizera za buduće financijske krize. To, među ostalim podrazumijeva i mnogo veće ingerencije matičnih banaka i manji strategijski prostor za čelnike lokalnih banaka.v