Kada nakon 12- satnog prekooceanskog leta, koji je za novinare organizirao Turkish Airlines, napokon sletite na Mauricijus odjednom se nalazite – u raju. Sve ono što ste viđali na razglednicama i mondenim časopisima sada vam je pred očima. Otok u Indijskom oceanu koji se ponosi svojim suncem, zanosnim morem i pješčanim plažama, ugodno živi i zahvaljujući proizvodnji šećerne trske, ruma, začina i tropskog voća. Već na početku našeg obilaska, nasmiješeni vodič Viki objasnio je kako je turizam važna grana, ali kako njegov rodni otok, koji u svoje 52 godine života nikada nije napustio, razvoj ne bazira samo na turizmu. Mauricijus je zahvaljujući dobrim vezama s Velikom Britanijom i Francuskom korisnik europskog novca iz fondova za razvoj neeuropskih zemalja iz kojeg povlače izdašne svote pa je i Zračna luka na koju ste sletjeli sagrađena upravo tim novcem. Taj podatak ne čudi kada doznate da je Mauricijus bio pod francuskom vlašću, a nakon toga pod vlašću engleske kraljice sve do 90-tih godina prošlog stoljeća kada su proglasili neovisnost i postali parlamentarna republika. Vidi se to i iz arhitekture koja je tipična kolonijalna, ali i sastava stanovništva koji su kroz povijest dovodeći robove, a potom najamne radnike krojili Nizozemci, Francuzi i Britanci. Ipak, s pozicije turističkog mjesta, Mauricijus se može pohvaliti ljubaznim i uvijek blago nasmiješenim ljudima. Bez obzira nose li vam piće u nekom od raskošnih resorta ili vam prodaju tropsko voće na lokalnoj tržnici, ljubaznost domaćina nesumjerljiva je s pojedinim europskim destinacijama, uključujući i Hrvatsku.

Iako je turizam tek druga ili treća gospodarska grana na otoku od 1,3 milijuna stanovnika, velika se nade polažu u njegov daljnji razvoj. Ako bi se vukle paralele s Hrvatskom kao turističkom zemljom, možemo reći da je razvoj Mauricijusa kao destinacije vidno drukčiji. Udaljenost i izoliranosti okrenula ih je prema manje masovnom, više elitnom turizmu. Kako će u neformalnom razgovoru naglasiti čelnik njihove turističke zajednice Ashwin Cahoolessur više od 50% turista (a godišnje ih dođe oko 1,2 milijuna) oni su koji odsjedaju u skupim resortima. Na pansionski smještaj, koji se može pronaći po cijenama sličnim onima u Hrvatskoj – od 50 do 100 eura za noć u dvokrevetnom apartmanu, otpada manje od 30 posto posjetitelja.

Da je luksuz “in” svjedoče i puni resorti. Prekrasne, filmske plaže, fenomenalna gastro ponuda, dodatni sadržaji od dječjih igraonica, preko golf terena do ronjenja i jahanja na konjima po plažama nitko tko si može prijuštiti ne bi trebao propustiti. Za one štedljivije valja napomenuti kako su i gradske plaže prelijepe, uređene i pristupačne. A ako ne jedete delicije u resortima, cijene i nisu toliko visoke – slične su pojedinim europskim destinacijama. a prepreka masovnije dolasku ostaje jedino cijena aviokarte.

Vidjeti se ima što. Od galapagoških kornjača, koraljnih grebena, vulkanske zemlje koja mijenja boju do povijesnih ostataka luke u koju su dolazili robovi i najamni radnici.

Stanovnici Mauricijusa ponosni su na svoju kratku, ali burnu prošlost, kao i na činjenicu kako je dio resorta u domaćem vlasništvu – što znači da od prekrasnih prirodnih fenomena dobro žive lokalni ljudi a ne samo strane hotelske korporacije. Uostalom, školstvo i zdravstvo su im besplatni, a ako ne rade u tvornicama ruma ili plantažama ananasa, kave, šećerne trske i sl. živjeti mogu i od prodaje suvenira ili organiziranja izleta, a velika prednost je i engleski te francuski jezik kojega govore goto svi stanovnici otoka. Svakako destinacija vrijedna posjeta, recimo nešto poput Sejšela, ali, kako kaže Viki, s puno više sadržaja. U ovim trenucima na Mauricijusu je počelo ljeto, a Turkish Airlines vozi do tog raja vozi s jednim presjedanjem u Istanbulu.