EN DE

Uz OMV i Lukoil, i Mol u igri za Tifon

Autor: Dalibor Klobučar
02. veljača 2007. u 06:30
Podijeli članak —

Tifon, naftnu tvrtku umirovljenog generala i Haaškog optuženika Ivana Čermaka, sa 33 benzinske postaje i osam posto hrvatskog maloprodajnog tržišta naftnih derivata, prema povjerljivim no neslužbenim izvorima Poslovnog dnevnika, želi kupiti Inin strateški partner Mol koji je dao najveću ponudu od svih prijašnjih ponuđača. Za tu se tvrtku već tri godine zanimaju ruski Lukoil, austrijski OMV te mađarski Mol, a tko će ju kupiti i hoće li itko – ostaje vidjeti. U razgovoru s naftnim stručnjacima kompanija koje nisu direktno uključene u priču doznajemo kako su Tifonova vrijednost izvrsno locirane benzinske postaje, činjenica da jedini u Hrvatskoj prodaju goriva Euro V kakvoće čija se upotreba u članicama EU propisuje tek 2009., ali i uspješna politika progresivnog rasta. Da je tomu tako, za Poslovni dnevnik potrđuje sam član Uprave Tifona Nenad Porges. “Tifon je 2005. godinu završio sa milijardu i 100 tisuća kuna ukupnog prihoda, a 2006., prema nerevidiranim podacima, prihod smo podigli za 26%. Što se tiče razvoja maloprodaje, odnosno gradnje i preuzimanja novih benzinskih postaja, imamo 25 projekata u različitim fazama realizacije. Stoga izričito tvrdim, Tifon nije na prodaju i kao takav ide dalje – demantira spekulacije Porges te dodaje da je Tifon daleko od optimiranja željenog udjela i dosega ciljane vrijednosti na tržištu. Zbog svih tih razloga Tifon je poželjna ”nevjesta“ Rusima, Mađarima i Austrijancima, koji redom žele pojačati poziciju na hrvatskom, ali i regionalnom maloprodajnom tržištu naftnih derivata. No kako Mol strateškim partnerstvom s Inom – koja ima 415 benzinskih postaja diljem države – već drži 45 posto domaćeg ”retaila“, kupnjom Tifona njegov bi se udio u Hrvatskoj povećao na 53 posto. Ako Tifon sagradi postaje o kojima Porges govori, udio bi bio i pet do sedam posto veći, te dosezao 60 posto. ”Zato Mol za transakciju, osim Čermakova, mora dobiti i Vladino zeleno svjetlo”, kažu nam izvori. Prema njima, inače članovima Uprava naftnih kompanija i upućenim burzovnim mešetarima, general Čermak za Tifon traži 140 milijuna USD, Lukoil nudi najviše 100, a OMV 115 milijuna američkih dolara.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Posljednji ponuđač, mađarski Mol, dao je pak, “nemoralnu ponudu” – baš kao u slučaju prve privatizacije Ine, kada je za 25 posto plus jednu “zlatnu” dionicu nacionalne naftne tvrtke platio 505 milijuna USD. O ponudama smo pokušali doznati više od Lukoila, OMV-a i Mola, ali glasnogovornici dviju od tri kompanija (Lukoila i Mola) samo su nam kratko odvratili da nemaju komentara, što je doduše potvrdilo staru poslovicu “gdje ima dima i vatre”. Thomas Huemer iz OMV-ovog Odjela korporativnih komunikacija u Beču kazao nam je da po korporativnim načelima, OMV kao kompanija izlistana na burzi ne komentira glasine ni špekulacije. Možemo komunicirati i komentirati samo zaključene transakcije – zaključio je Huemer. Dmitry Dolgov, glasnogovornik Lukoila, kratko je odvratio “no comment” na sva pitanja koja smo mu postavili, čak i na ono da nam objasni razlog zašto pompozno najavljivana tvrtka Lukoil – Petroljoš uvijek nije službeno osnovana, te koji su joj planovi u RH. To nam pak, nije odgovorio ni glasnogovornik slovenskog Petrola Aleksander Salkič. Očito je da je riječ o najavi regrupiranja maloprodajnih pozicija naftnih kompanija u Hrvatskoj i regiji. Danas pak, Ina u Hrvatskoj ima 415 postaja, pet u Sloveniji i jednu u Crnoj Gori, dok u sarajevskom Energopetrolu, koje dijeli po pola s Molom, u BiH posjeduje 56 benzinskih postaja lokalne tvrtke. OMV pak, u Hrvatskoj ima 52 benzinske benzinske postaje i još pet u gradnji, 19 u BiH, 103 u Sloveniji 53 u Srbiji, 168 u Mađarskoj, 75 u Bugarskoj, 72 u Rumunjskoj i 562 u matičnoj Austriji. MOL Grupa u Mađarskoj ima 360 postaja, Slovačkoj 215 suvlasništvom u Slovnaftu, u Hrvatskoj Ininih 415 postaja, u Srbiji 13, u BiH 56 s Inom preko Energopetrola, Sloveniji 10, u Rumunjskoj 139, u Češkoj 30 i u Austriji 39 benzinskih postaja. Čistih Molovih postaja (onih koje nisu u vlasništvu druge kompanije čiji je Mol partner) u cijeloj je regiji ukupno 795. Petrol u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Srbiji i ostalim državama bivše Jugoslavije ima 532 crpke, a tu brojku prema najavama do 2009. planira povećati na 1250. Što će se desiti, ostaje za vidjeti, no malo je vjerojatno da će Lukoil, ukoliko se doista namjerio na Tifon, prepustiti metu Molu.

Tifon, naftnu tvrtku umirovljenog generala i Haaškog optuženika Ivana Čermaka, sa 33 benzinske postaje i osam posto hrvatskog maloprodajnog tržišta naftnih derivata, prema povjerljivim no neslužbenim izvorima Poslovnog dnevnika, želi kupiti Inin strateški partner Mol koji je dao najveću ponudu od svih prijašnjih ponuđača. Za tu se tvrtku već tri godine zanimaju ruski Lukoil, austrijski OMV te mađarski Mol, a tko će ju kupiti i hoće li itko – ostaje vidjeti. U razgovoru s naftnim stručnjacima kompanija koje nisu direktno uključene u priču doznajemo kako su Tifonova vrijednost izvrsno locirane benzinske postaje, činjenica da jedini u Hrvatskoj prodaju goriva Euro V kakvoće čija se upotreba u članicama EU propisuje tek 2009., ali i uspješna politika progresivnog rasta. Da je tomu tako, za Poslovni dnevnik potrđuje sam član Uprave Tifona Nenad Porges. “Tifon je 2005. godinu završio sa milijardu i 100 tisuća kuna ukupnog prihoda, a 2006., prema nerevidiranim podacima, prihod smo podigli za 26%. Što se tiče razvoja maloprodaje, odnosno gradnje i preuzimanja novih benzinskih postaja, imamo 25 projekata u različitim fazama realizacije. Stoga izričito tvrdim, Tifon nije na prodaju i kao takav ide dalje – demantira spekulacije Porges te dodaje da je Tifon daleko od optimiranja željenog udjela i dosega ciljane vrijednosti na tržištu. Zbog svih tih razloga Tifon je poželjna ”nevjesta“ Rusima, Mađarima i Austrijancima, koji redom žele pojačati poziciju na hrvatskom, ali i regionalnom maloprodajnom tržištu naftnih derivata. No kako Mol strateškim partnerstvom s Inom – koja ima 415 benzinskih postaja diljem države – već drži 45 posto domaćeg ”retaila“, kupnjom Tifona njegov bi se udio u Hrvatskoj povećao na 53 posto. Ako Tifon sagradi postaje o kojima Porges govori, udio bi bio i pet do sedam posto veći, te dosezao 60 posto. ”Zato Mol za transakciju, osim Čermakova, mora dobiti i Vladino zeleno svjetlo”, kažu nam izvori. Prema njima, inače članovima Uprava naftnih kompanija i upućenim burzovnim mešetarima, general Čermak za Tifon traži 140 milijuna USD, Lukoil nudi najviše 100, a OMV 115 milijuna američkih dolara.

Posljednji ponuđač, mađarski Mol, dao je pak, “nemoralnu ponudu” – baš kao u slučaju prve privatizacije Ine, kada je za 25 posto plus jednu “zlatnu” dionicu nacionalne naftne tvrtke platio 505 milijuna USD. O ponudama smo pokušali doznati više od Lukoila, OMV-a i Mola, ali glasnogovornici dviju od tri kompanija (Lukoila i Mola) samo su nam kratko odvratili da nemaju komentara, što je doduše potvrdilo staru poslovicu “gdje ima dima i vatre”. Thomas Huemer iz OMV-ovog Odjela korporativnih komunikacija u Beču kazao nam je da po korporativnim načelima, OMV kao kompanija izlistana na burzi ne komentira glasine ni špekulacije. Možemo komunicirati i komentirati samo zaključene transakcije – zaključio je Huemer. Dmitry Dolgov, glasnogovornik Lukoila, kratko je odvratio “no comment” na sva pitanja koja smo mu postavili, čak i na ono da nam objasni razlog zašto pompozno najavljivana tvrtka Lukoil – Petroljoš uvijek nije službeno osnovana, te koji su joj planovi u RH. To nam pak, nije odgovorio ni glasnogovornik slovenskog Petrola Aleksander Salkič. Očito je da je riječ o najavi regrupiranja maloprodajnih pozicija naftnih kompanija u Hrvatskoj i regiji. Danas pak, Ina u Hrvatskoj ima 415 postaja, pet u Sloveniji i jednu u Crnoj Gori, dok u sarajevskom Energopetrolu, koje dijeli po pola s Molom, u BiH posjeduje 56 benzinskih postaja lokalne tvrtke. OMV pak, u Hrvatskoj ima 52 benzinske benzinske postaje i još pet u gradnji, 19 u BiH, 103 u Sloveniji 53 u Srbiji, 168 u Mađarskoj, 75 u Bugarskoj, 72 u Rumunjskoj i 562 u matičnoj Austriji. MOL Grupa u Mađarskoj ima 360 postaja, Slovačkoj 215 suvlasništvom u Slovnaftu, u Hrvatskoj Ininih 415 postaja, u Srbiji 13, u BiH 56 s Inom preko Energopetrola, Sloveniji 10, u Rumunjskoj 139, u Češkoj 30 i u Austriji 39 benzinskih postaja. Čistih Molovih postaja (onih koje nisu u vlasništvu druge kompanije čiji je Mol partner) u cijeloj je regiji ukupno 795. Petrol u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Srbiji i ostalim državama bivše Jugoslavije ima 532 crpke, a tu brojku prema najavama do 2009. planira povećati na 1250. Što će se desiti, ostaje za vidjeti, no malo je vjerojatno da će Lukoil, ukoliko se doista namjerio na Tifon, prepustiti metu Molu.




Autor: Dalibor Klobučar
02. veljača 2007. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close