Šest godina nakon demokratskih promjena i liberalizacije vanjske trgovine međunarodna razmjena vojvođanske privrede, uz stalan rast ukupnih poslova, polako dobiva nekadašnje strukturne karakteristike. Razdoblje teških tržišnih deformacija, kojima su ton davale međunarodne sankcije i privilegirana podjela izvoznih i uvoznih dozvola prepušta se zaboravu, pa se vojvođanske kompanije polako vraćaju starim poslovima i partnerima. Podaci Privredne komore Vojvodine (PKV) za prvih deset mjeseci 2006. godine (PKV će konačne rezultate za prošlu godinu objaviti krajem veljače) govore da je vanjskotrgovinska razmjena pokrajine dostigla 4,597 milijardi dolara i da je u odnosu na isto razdoblje 2005. veća za 24 posto. Trend koji se počeo nazirati 2005. potvrđen je i u razdoblju siječanj-listopad 2006. godine. Osnovne karakteristike su brži rast izvoza od uvoza i povećanje pokrivenosti uvoza izvozom. Izvozni plasmani dostigli su 1,555 milijardi dolara i veći su za 34,7 posto u usporedbi s prvih deset mjeseci 2005. godine. Vrijednost uvoza je 3,024 milijarde dolara što je za 19,8 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Pokrivenost uvoza izvozom podignuta je s 45,5 posto u 2005. na 51,1 posto u 2006. godini. Struktura vanjskotrgovinskih poslova nije najbolja, no primjećuju se pomaci u kvaliteti. Najveća izvozna stavka su repromaterijali (65,6 posto ukupnog izvoza) kod kojih je zabilježen rast prodaje od 44,1 posto. Na drugom je mjestu roba široke potrošnje (30,3 posto izvoza) s rastom plasmana od 16,6 posto, a tek na trećem mjestu su osnovna sredstva, odnosno strojevi i oprema (4,1 posto), gdje je ostvaren rast od 81,4 posto. U strukturi uvoza najviše je nabave repromaterijala (78,7 posto) pa je zabilježen rast od 16,2 posto. Osnovna sredstva zauzimaju drugo mjesto s 11,6 posto ukupnog uvoza i rastom od 7,1 posto, a na trećem je mestu roba široke potrošnje (9,7 posto ukupnog uvoza) s rastom od 29 posto.

Analitičari PKS ukazuju na dvije sporne točke vanjske trgovine u Vojvodini. Golemo učešće repromaterijala u strukturi izvoza govo ri o dominantnom položaju proizvoda nižih faza obrade. S druge strane, bez obzira na rast uvoza osnovnih sredstava ona i dalje imaju nisko učešće u ukupnoj strukturi, a udio robe široke potrošnje se ne smanjuje, već zadržava vrlo dinamičan rast. U prilog takvim zaključcima ide i popis najznačajnijih izvoznih stavki. Na čelu je bijeli šećer (106,2 milijuna dolara), na koji otpada 6,8 posto ukupnog izvoza. Slijede podni pokrivači i tapete (83,9 milijuna dolara), žuti kukuruz (72,3 milijuna), polietilen posebne gustoće (66,2 milijuna), polipropilen (49,5 milijuna) i dijelovi za strojeve (43,5 milijuna dolara). Prvih pet uvoza vanjskotrgovinske razmjene Vojvodine uglavnom čine energenti – sirova nafta (739,7 milijuna dolara), prirodni plin (421,1 milijun), laka ulja za preradu (94,1 milijun), dizelsko gorivo (41 milijun) i tekući butan (30,7 milijuna), a u tvz. kvalitetnom dijelu ističu se automobili (29,2 milijuna), dijelovi za strojeve (25,1 milijuna), PVC (20,5 milijuna), lijekovi (14,4 milijuna) i obrađeno drvo s 13,2 milijuna dolara. Predsjednik PKV Nikola Stojšić još je početkom 2002. godine, kada se gotovo nije ni naziralo da bi vanjska trgovina mogla krenuti tim smjerom, isticao kako će se Vojvodina vratiti svojim prirodnim tržištima prije svega Hrvatskoj, BiH i Sloveniji. Ako se izuzme prilično kruta i nefleksibilna stavka energenata – nafta, prirodni plin, dizelska goriva i tekući butan (1,232 milijarde dolara) koji čine 40,7 posto ukupnog uvoza i poziciraju Rusiju u sam vrh vanjskotrgovinskih partnera – onda je 2006. potvrdila Stojšićeva predviđanja. Najznačajnije izvozno tržište za vojvođanske proizvode je BiH (211,8 milijuna dolara) na koju otpada 13,6 posto ukupnih plasmana. Slijede Njemačka i Italija, ali je u samom vrhu i Hrvatska s tržišnim udjelom od 5 posto (78,4 milijuna dolara).

Energetska upućenost Vojvodine, a i činjenica kako NIS, čije je sjedište u Novom Sadu, uvozi naftu za potrebe cijele države, stavlja Rusiju, s nabavama vrijednim 1,224 milijarde dolara, na prvo mjesto uvozne liste. Međutim, na drugom, možda još znatnijem dijelu uvoznih poslova, kojem pripadaju tehnološki složeniji proizvodi, pozicije su učvrstile Njemačka (277,2 milijuna dolara), Italija (160 milijuna) i Hrvatska (134,9 milijuna dolara). Tome treba dodati znatne privatizacijske akvizicije hrvatskih tvrtki. Nexe grupa iz Našica preuzela je novobečejski Polet i Fabriku opeka Stražilovo u Sremskim Karlovcima, koncern Agrokor je većinski vlasnik zrenjaninskog Dijamanta i Kikindskog mlina, a Somboled iz Sombora kontrolira Lura. Nema trgovinske kuće u Vojvodini, a koja drži do svog ugleda, da u svojim objektima ne drži proizvode Kraša, Badela, Podravke, Končara ili Saponije. Predsjednik Regionalne privredne komore Novi Sad Dragan Lukač, koji je na čelu asocijacije koja pokriva regiju južne Bačke i koja s Beogradom daje tri petine srpskog proračuna, smatra da će godine koje slijede pojačati suradnju Vojvodine i Hrvatske. Svoju procjenu potkrepljuje zaključkom: “Najlakše komuniciramo i najbolje se poznajemo!”.