Prvih 100 dana Vlade Andreja Plenković obilježila je, nažalost, situacija s Inom i Molom koja je zasjenila sve ostale poteze. I nekako oduzela mogućnost davanja poštene ocjene ovoj Vladi.

Teško je ozbiljno pisati o dobrim i lošim stranama stodnevne vladavine novog premijera i njegovih ministara, a da se zaobiđe problematika prodaje udjela u HEP-u i težnje za vraćanjem Ine pod okrilje hrvatske države. Međutim, kada bi stavili ovo veliko gospodarsko-političko pitanje na stranu mogli bi puno realnije ocjenjivati rad Vlade unutar kojeg se zasigurno mogu istaknuti dva do tri pozitivna pomaka.

Prvi je svakako porezna reforma ministra Zdravka Marića čiji će se učinci tek vidjeti u cijelosti. Ali u ovom trenutku uvođenje reda u poreznu politiku i mogućnost da ona postane stabilna bez naglih i iznenedanih promjena svakih nekoliko mjeseci može se označiti kao dobar i hvalevrijedan potez. Naravno, nisu svi zadovoljni poreznom reformom, ali ugostitelji i neki drugi koji se osjećaju oštećenima mogli bi pričekati dugoročan učinak porezne reforme kao i oni koji je pretjerano hvale. Međutim, ni jedni niti drugi ne mogu osporiti činjenicu kako nam porezna stabilnost i sigurnost treba, uostalom i kao preduvjet za privlačenje investitora – a to je ono što Marićeva reforma donosi.

Pad prodaje mesa 
Druga svijetla točka prvih 100 dana svakako je ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić i njegova rekacija na problem salmonele u hrvatskim trgovačkim lancima. U pitanju nije u tolikoj mjeri pravodobna reakcija koliko način komuniciranja i indirektno vraćanje hrvatskog proizvoda u prvi plan. Neosporno je priča o mesu upitne kvalitete i opasnom po zdravlje naštetila svim proizvođačima s obzirom da je dovela do pada ukupne prodaje mesa, ali korištenje loše i po zdravlje građana opasne situacije da bi se ukazalo na kvalitetu domaćeg proizvoda u odnosu na sumnjiv uvoz svakako zaslužuje peticu.

U ovom trenutku čini se kako bi ministar Tolušić mogao biti jedna od svjetlih točaka ove Vlade, a ako je krajnji cilj vraćanje snage hrvatskoj proizvodnji hrane onda barem u njegove poteze nitko ne bi trebao sumnjati. Treća pozitivna situacija svakako je najava rezanja administrativnih troškova. Potpredsjednica Martina Dalić, nažalost, jednako pomalo u sjeni slučaja Ina-MOL najavila je ozbiljne pomake koji bi trebali pomoći hrvatskom gospodarstvu. Iako će iz poslodavačkih asocijacija tražiti i upozoravati na potrebu za dubljim suštinskim rezovima i promjenama treba pošteno priznati potpredsjednici Dalić kako je počela vući prve poteze.

Prozivaju ga, ali i brane
Pored komunikacije oko Ine i Mol koja od premijera možda zahtijeva i malo više odlučnosti, a malo manje diplomacije, možda je najveća zamjerka nakon 100 dana ona vezana uz obrazovanje. Bez da se upuštamo u zauzimanje strane – je li ministar Pavo Barišić plagijator ili nije – činjenica je da bi tako važan sektor trebao biti opterećen nekim puno zahtjevnijim i za našu budućnost potrebnijim pričama.  Tako gledano ministar Barišić trebao je ponuditi svoju ostavku, ako ništa drugo onda da se u priču može vratiti rad na izvrsnosti i konkurentnosti našeg obrazovanja, a Andrej Plenković trebao ju je prihvatiti iz istog razloga. Ovako ostaje dojam kako je sudbina jednog čovjeka kojeg prozivaju, ali i brane ugledni svjetski znastvenici, važnija od cijelog sektora. Malo previše toga u obrazovanju stoji dok se mi bavimo jednim plagijatom. To se ne bi smjelo događati niti u jednom sektoru.