“Studentski život za mene znači polako upoznavanje svijeta odraslih, učenje o tome tko si zapravo i što želiš u životu.”
Bečko sveučilište privlači veliki broj studenata iz Hrvatske i susjednih zemalja, a otkako je naša domovina postala članicom Europske unije, pojednostavljen je proces prijave na fakultet.
Mia Buljan, dopredsjednica Udruge hrvatskih studenata u Austriji kaže kako je za upis na bečko sveučilište potrebna potvrda o državnoj maturi, a za neke studije, poput medicine, prijemni ispit. Ako nemate potvrdu o znanju njemačkog jezika, ispit možete polagati u Beču.
Bečko sveučilište privlači veliki broj studenata iz Hrvatske i susjednih zemalja, a otkako je naša domovina postala članicom Europske unije, pojednostavljen je proces prijave na fakultet.
Mia Buljan, dopredsjednica Udruge hrvatskih studenata u Austriji kaže kako je za upis na bečko sveučilište potrebna potvrda o državnoj maturi, a za neke studije, poput medicine, prijemni ispit. Ako nemate potvrdu o znanju njemačkog jezika, ispit možete polagati u Beču.
Martini Batinić odluka o Beču došla je tijekom selidbe u Graz. Njezine roditelje šokiralo je stanje u domu.
Sagovi su "glumili" zavjese, sve je bilo jako staro i prljavo, a studentima ni traga. Odmah su odlučili promijeniti ne samo dom, već i grad.
"Studentski život za mene znači polako upoznavanje svijeta odraslih, učenje o tome tko si zapravo i što želiš u životu. U usporedbi s 'prosječnim' studentom više trošim, jer moram plaćati stan pa radim pola radnog vremena. Uz to, financijski mi pomažu roditelji, braća i sestre. Mjesečno mi je potrebno 1250 eura", otkriva naša sugovornica.
Nikola Šimunović u Beč je došao još tijekom srednje škole kako bi se upoznao saustrijskim školskim sustavom. Već tada je znao kako će studirati ekonomiju, a u Zagrebu nije htio biti samo jedan od tisuću ekonomista.
Zavolio je grad i upisao WU gdje je upravo završio drugu godinu.
"Život studenta je super. Bilo bi savršeno da još imamo poticaj za hranu kao što je slučaj u Hrvatskoj", ističe Nikola koji živi u studentskom domu, a mjesečni budžet mu je oko 600 eura.
Njega puni svirajući harmoniku na hrvatskim slavljima i priredbama. Nakon studija i on se planira vratiti u domovinu.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Na razumijem baš ambicije ovog studenta. Znači, on svira harmoniku po hrvatskim svadbama da bi si platio školovanje u Beču s konačnim ciljem kako bi se nakon fakulteta opet vratio u Hrvatsku!? Jel da nastavi svirati harmoniku ili što? Zvuči dosta ekonomično čak i za jednog ekonomista.
Funky, dijete drago, ajde i TI napiši svoju priču…zanima nas…..
Dijete je starije od tebe. Inace sam 1991, dragovoljac, koji nema ni stan niti invalidninu. I zivim od svoje zarade po svijetu.
Frankie zna da je ovo sto govorim tocno i istinito.
A sada se ti predstavi (starce ???).
Funky, dijete drago, ajde i TI napiši svoju priču…zanima nas…..
Opa, konačno reportaže …..napokon intervjui na licu mjesta, …..možda ćemo uspjeti sagledati
stvarnu istinu…a to je : da je cijeli svijet – bez granica , mjesto gdje uspješni i oni manje uspješni,
svatko na svoj način- gradi svoje životne uspjehe ili neuspjehe…………..
Ipak, dobro je čuti , od samih iseljenika …..kako je ???
Uključite se u raspravu