U Srbiji je oko 1,5 milijuna bespravno izgrađenih objekata, prema procjenama to je trećina svih izgrađenih objekata u državi, ali nema vlade koja bi naredila njihovo rušenje, piše Politika.

 Naime, ponegdje se ne bi uklanjali pojedinačni objekti, nego gotovo cijela naselja, poput beogradske Kaluđerice, najvećeg divljeg naselja na Balkanu. Jasno je da političari zaziru od uvođenja reda jer u nelegalnim objektima živi možda i pola biračkog tijela Srbije. Zato se nudila legalizacija bespravnih objekata, ali koliko god to bilo jeftino izgleda da nije bilo dovoljno, navodi Politika.  Gotovo nitko od bespravnih graditelja nije htio platiti ni minimalnu naknadu za legalizaciju objekta, vjerojatno znajući da svejedno neće ostati bez kuće.

Zbog toga je učinak prethodnih pet zakona o legalizaciji bio vrlo mršav, jer je naknadnu građevinsku dozvolu dobilo samo desetak posto od 1,5 milijuna "divljih" objekata. Problema ne bi bilo, makar ne u ovim zastrašujućim razmjerima, da devedesetih godina prošlog stoljeća država nije odlučila kupovati socijalni mir. Gledala je kroz prste građanima koji su željeli izgraditi kuću, kada osiromašeni u ratovima i sankcijama nisu imali novca za građevinsku dozvolu ili su ga čuvali za još teže dane, objašnjava list.

"Država ne želi iritirati građane jer neki izbori uvijek dolaze. Riječ je o svojevrsnoj korupciji, potkupljivanju naroda, ne u materijalnom smislu, nego je to poruka 'neću vas rušiti, glasajte za nas'. Sjećam se da je trasa ceste u Borči pomaknuta da bi se izbjeglo rušenje nelegalnih objekata. Dok sam bio gradski arhitekt Beograda, priznajem, malo se rušilo. Općine su tvrdile da nemaju novca, vlasnici su odbijali sami to uraditi. Tako smo došli u stanje iz kojeg niko nije znao kako da se izvuče", rekao je Đorđe Bobić, koji je bio gradski arhitekt dok je Nenad Bogdanović vodio Beograd.