Prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko, čije poslove nadležno povjerenstvo ovih dana secira zbog afere Konzultantica, ima naoko kratku ali iznimno zanimljivu poduzetničku karijeru.  Nakon što je godinama bio u državnoj službi, u rasponu od šefa kabineta predsjednika vlade do pomoćnika ministra unutarnjih poslova, 2002. je otišao u privatne poduzetnike i ubrzo se triput upisao u registar trgovačkog suda – kao savjetnik tvrtke Caballus, član Uprave  tvrtke Doron Net i predsjednik uprave tvrtke Soboli, a tim je tvrtkama bio i suvlasnik.

Kako se već 2004. vratio među korisnike proračuna preuzevši mjesto ravnatelja POA-e, Karamarko je – navodno – prodao 30 posto udjela u Doron netu, te 20 posto udjela u Soboliju Ivanu Baketi, iako su tragovi u sudskom registru nejasni.  Soboli, koji danas više ne postoji, tvrtka je koja se najčešće veže uz Karamarkovo ime. Osnovao ju je Karamarkov prijatelj, sada već pokojni novinar Željko Malnar, a ime je dobila po mjestu u Gorskom kotaru iz kojeg potječe Malnarova obitelj. Sudski registar do 2011. kao vlasnike navodi Malnara te Baketu, Dragana Škrtića, Davorina Pavlovića, Borisa Smiljanića i Antu Šoljića, redom osobe s bogatim iskustvom u vojsci i policiji.  

"Ime Tomislava Karamarka nanijelo je Soboliju samo štetu. Postali smo čuvena, da ne kažem zloglasna firma", požalio se početkom 2012. novinarima Boris Smiljanić, član uprave Sobolija. Već u ožujku 2012. Soboli je preimenovan u Centar za informatiku i poslovno savjetovanje (CIPS) a u siječnju 2014. pripojen je Centru za prometna i tehnička vještačenja i ekspertize.

I ta tvrtka ima zanimljivu povijest – osnovana je 1994. u Metkoviću pod imenom Conto commerce 94. Nekoliko mjeseci nakon što je apsorbirao CIPS (ex Soboli), u ožujku 2014. nekadašnji Conto commerce 94 dobiva svoje novo, treće ime pa se sada zove Intel – plan. Početkom 2014. i Intel – plan dobija novog vlasnika, Centar za vozila Hrvatske (CVH), u kojem također dominiraju bivši pripadnici represivnog aparata. Toj je privatnoj tvrtki MUP još 1993., dok ga je vodio HDZ-ovac Ivan Jarnjak, prepustio poslove vezane uz obavljanje tehničkih pregleda, registraciju vozila i izdavanje probnih pločica.

Vlasnici CVH-a od početka su bivši visokopozicionirani policajci, a iz istog se bazena izabire i menadžerski kadar. Zahvaljujući olako prepuštenoj takvoj poziciji na tržištu, CVH posluje fantastično – 2015. su završili sa 492,4 milijuna kuna prihoda i 28 milijuna kuna dobiti, prosjećna je plaća u toj tvrtki skoro 11.000 kuna a suvlasnici su uvršteni među najbogatije Hrvate.
 

Rastu prihoda nema kraja, u četiri godine narasli su za 100 milijuna kuna, a od toga samo u zadnjoj godini za čak 50 milijuna kuna. Današnji predsjednik Uprave je Davorin Pavlović, bivši suvlasnik i član uprave Sobolija. Nejasno je zašto se CVH 1998. odrekao manjeg dijela svojih ovlasti u korist Hrvatskog auto kluba (HAK), no zanimljivo je zabilježiti da je savjetnik u HAK-u od 1998. do 2000. bio – Tomislav Karamarko, čija se karijera nekoliko puta ispreplela sa sektorima prometa i energetike.

S naftnim se sektorom Karamarko povezan ne samo kroz aktualnu aferu, već i tako što je kao šef POA-e 2006. navodno spriječio obavještajca Željka Bagića da preuzme upravu Sinaca, Inine zaštitarske tvrtke kćeri. Kasnije je Bagić ipak ušao u upravu Sinaca i to navodno – kako je tada pisao Business.hr – nakon što je spriječio Soboli u dobivanju šest milijuna kuna vrijednog postavljanja videokamera na Ininim benzinskim crpkama…Ivan Baketa, tadašnji član uprave Sobolija, demantirao je da je Soboli konkurirao za taj posao, no priznao je da su za Inu radili na sigurnosnom konzaltingu, odnosno izradi  studije o luci Morinj i procjene sigurnosti rafinerija.

Prilike i za Hrvatsku

‘Fokus politika sve više se pomiče prema većem financiranju konkurentnosti’

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

U Karamarkovoj karijeri ne manjka zanimljivih likova, pa ga tako i poduzetnik Zoran Gobac, gazda domaćeg rukometa, u intervjuima naziva prijateljem, a danas pokojni Daniel Ante Šimac, zviždač iz Velike Gorice, povezuje Karamarka s tajkunom Željkom Žužićem. Šimac je godinama prikupljao dokumentaciju o Žužićevim malverzacijama i potom složio nevjerojatno isrrpnu i forenzički preciznu prijavu DORH-u.

Tvrdio je da mu je Karamarko i kao šef tajne službe i kao ministar policije radio prepreke u pokušajima da se Žužića privede pravdi pa ga je 2007. prijavio unutarnjoj kontroli SOA-e. Šimac je otkrio kako Karamarko laže tvrdeći da je završio fakultet 1985., iako se to dogodilo tek 1989. "Strašno je u kakvoj državi živimo, kad osoba s lažiranom biografijom biva postavljana na najodgovornija mjesta", rekao je novinarima o današnjem potpredsjedniku Vlade zviždač Daniel Ante Šimac.