Hrvatska se od osamostaljenja prvi puta našla u situaciji da nijedna politička opcija ne može samostalno formirati Vladu. Međutim, izbori su pokazali da je Hrvatska spremna za promjene, a na političkoj sceni pojavljuje se za mnoge iznenađenje izbora – Most.

Za one koji su malo bolje osjetili kako narod diše, to se moglo i očekivati. Most je na krilima svojih vjerodostojnih ljudi i zahtjevima za reformama došao u poziciju da može odlučivati u kojem će pravcu Hrvatska krenuti. Ono što je prije bilo nezamislivo moralo se dogoditi, sve tri strane, HDZ, SDP i Most moraju sjesti za stol i razgovarati o budućnosti zemlje, reformama i bolnim rezovima. To je dio političke kulture s kojom se prvi puta upoznajemo.

Pod pritiskom javnosti i nekih političkih opcija da se pregovori što prije dovrše, jer ćemo u suprotnom doživjeti raspad sistema, nude se rješenja koja ništa suštinski ne mijenjaju, već zadržavaju status quo što se tiče odnosa prema poljoprivredi i njezinim potrebama za strukturnom promjenom.

Neka od takvih su ponuđena rješenja za poljoprivrednu banku. Sve tri strane, ako je vjerovati izvještajima s pregovora, složile su se da je poljoprivredna banka potrebna. Istovremeno, sve tri strane nude rješenja kroz postojeće bankarske institucije. Ne nude ništa novo što može dati vjetar u leđa i potaknuti razvoj hrvatske poljoprivrede i ruralnog prostora.

Olako nuđenje rješenja

HDZ nudi preobrazbu Hrvatske poštanske banke (HPB) u poljoprivrednu banku i želi je postupno pretvoriti u središnju banku kreditno-štednih zadruga i udruga. Podsjeća li to na devedesete i ŠKZ Sutla? Što će biti s postojećim dioničarima i kako postojeći kapital zamijeniti zadružnim kapitalom?

Ako takav koncept uopće ima osnove, koliko dugo će trajati postupak preobrazbe? Most preuzima isti model, s razlikom što bi proces preobrazbe trajao desetak godina, kada bi HPB u potpunosti trebao prijeći u vlasništvo kreditnih zadruga. Pitanje je samo kojih kreditnih zadruga i može li hrvatska poljoprivreda čekati 10 godina? Predlagači zaboravljaju da su te banke u uspješnim zemljama od osnivanja zadružne i nisu prolazile nikakve preobrazbe. S druge strane, SDP nudi HBOR unutar kojeg bi se formirao poseban odjel koji bi pratio poljoprivredu. Budući da su i dosad postojali posebni programi za poljoprivredu, samo osnivanje odjela neće riješiti problem.

Preobrazba postojeće komercijalne banke u investicijsku banku je preskup, predugačak, prekompliciran proces s neizvjesnim završetkom. Svi bankarski stručnjaci koji se bave tom problematikom ocjenjuju da je to i neizvedivo. HBOR je ipak investicijska banka, ali nije usredotočena samo na poljoprivredu, već prati sveukupno gospodarstvo.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

promo

A strana band: Poznata lica s malih ekrana pripremaju jedinstveni spektakl – očekuju se i posebni gosti iznenađenja

Također, zabrinjava način na koji se predlažu važna rješenja koja dugoročno određuju okvir funkcioniranja nekog sektora, u ovom slučaju poljoprivrede.

Bez široko provedene rasprave, stručnih konzultacija, ekspertnih analiza neovisnih bankarskih i poljoprivrednih stručnjaka, poznavatelja funkcioniranja bankarskog sustava i svih ostalih relevantnih čimbenika poljoprivrede i ruralnog prostora trasiraju se mogućnosti i cementira položaj hrvatske poljoprivrede. Istu pogrešku smo napravili u postupku kreiranja Programa ruralnog razvoja i danas smo svjedoci neprimjerenih rješenja i udaljavanja od temeljnih principa i prioriteta EU u vezi s ruralnim razvojem.

Postoji li rješenje? Svi se slažu da je poljoprivreda od strateškog interesa, dosad, nažalost, samo deklarativno. Sve tri strane u pregovorima su jedinstvene da treba pristupiti izradi Strategije razvoja poljoprivrede. Ako je tako, sada je pravi trenutak da napravimo strateški iskorak u financiranju.

Hrvatskoj poljoprivredi je nužno potrebna potpuno nova samostalna Poljoprivredna banka osnovana od države temeljem posebnog Zakona o poljoprivrednoj banci izglasanog od Sabora. Bankom treba upravljati neovisan i stručan kadar, a nadzorni odbor činiti predstavnici države kao vlasnika, neovisni bankarski stručnjaci, predstavnici poljoprivrednih proizvođača i udruge civilnog društva s područja ruralnog razvoja i zaštite okoliša.

Povoljne kamate

Temeljna zadaća banke je financiranje poljoprivrede i ruralnog razvoja s kamatama od 0,5 do 1% za investicijska ulaganja i 2 do 3% za obrtna sredstva. Takve uvjete ne može ponuditi ni jedna gore navedena banka, jer sredstva prikupljaju na tržištu kapitala, a dioničari ne bi ostvarivali prinos. Država može subvencionirati kamate, ali to zahtijeva proračunska sredstva i smatra se potporom poljoprivrednicima. Mnoge zemlje su slične banke od strateškog interesa osnivale primarnom emisijom središnjih banaka, na što bi mnogi mogli prosvjedovati i reći da bi takva praksa mogla dovesti do vala inflacije. Ovdje nije riječ o ulaganju u potrošnju, nego u investicije koje stvaraju novu vrijednost. Što uostalom Mario Draghi radi s plasmanom milijardi eura iz Europske središnje banke?

Ali Hrvatska ima i drugu mogućnost jer je trećina ukupnog poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu. To je dovodi na vrh zemalja bivših socijalističkih država koje još imaju državno poljoprivredno zemljište, što je na zapadu Europe nepoznat pojam.

Novi infrastrukturni projekti

O prodaji državnog poljoprivrednog zemljišta postoji prilična suglasnost svih triju političkih opcija. Dapače, postoji bojazan da će ona nakon 2020. ionako završiti u rukama stranaca. Procjena je da se prodajom državnog poljoprivrednog zemljišta može prikupiti između 15 do 18 milijardi kuna. To je ogroman kapital kojim se odmah može osnovati Poljoprivredna banka i pokrenuti infrastrukturni projekti, kao što je navodnjavanje, te zapošljavanje i rast proizvodnje u poljoprivredi.

Sredstva, instrumenti i modeli postoje, ali se ne zna tko će ih se prihvatiti? Sve je opet u rukama politike, a građani čekaju ishod.