Ni drugi natječaj za prodaju Željezare Sisak nije završio izborom novog vlasnika. Premda je dokumentaciju otkupilo šest tvrtki, u Hrvatski fond za privatizaciju (HFP) stigle su samo dvije ponude, iz zagrebačkog CIOS-a i njemačkog Rohrwerk Maxhuttea. Upravni odbor Fonda uoči Božića obje je ocijenio neodgovarajućima budući da kupci nisu iskazali pripravnost platiti iskličnu cijenu. Naime, po odluci HFP-a početna cijena Valjaonice cijevi Sisak (VCS) iznosila je 101,26 milijuna kuna. Nije li, nudeći samo jednu kunu za sto posto udjela, sam unaprijed diskvalificirao CIOS, pitamo Petra Pripuza, suvlasnika i direktora tvrtke. – Točno, ponudili smo samo jednu kunu za 100 posto vlasništva, no istodobno smo dali jamstva za preuzimanje dospjelih obveza koje iznose više od 140 milijuna kuna plus i još 35 milijuna eura za investiranje u modernizaciju čeličane i valjaonice. Potvrdili smo i zadržavanje sadašnjih 1209 zaposlenika na dvije godine. U našoj ponudi iskazana je i namjera da 10 posto udjela prenesemo radnicima, po istim kondicijama po kojima bismo i mi kupili VCS, i to nakon provedene modernizacije željezare. Ponuda je potkrijepljena i svim jamstvima.

Zašto je država tako neodlučna? Iz straha da i novi vlasnik, kao i bivši, ne traje kratko ili se i dalje nada nekoj “nemoguće” dobroj ponudi budući da pušta željezaru da tone u gubicima?
– Pretpostavljam da kupca nisu izabrali samo stoga što nismo ponudili 101,26 milijuna kuna državi (HFP) za vlasništvo. Ali ovo je već druga prodaja, na prvi oglas nitko se nije javio. Mnoga velika imena iz ove djelatnosti otkupila su natječajnu dokumentaciju, no stigle su samo dvije konkretne ponude. To valjda najbolje govori ima li nešto ili nema vrijednost i kako kotira na tržištu. Fondu opet ostaje nastaviti agoniju prodaje željezare koja iz mjeseca u mjesec gomila gubitke. Valjaonica u prosjeku mjesečno stvori gubitak u vrijednosti milijun eura.

Rohrwerk Maxhuttea je dao primjedbu do sada neviđenu u natječajima koje vodi HFP. Osporili su vjerodostojnost dokumentacije o imovini i poslovanju Valjaonice što je pri otvaranju ponuda izazvalo oštru reakciju čelnih ljudi HFP-a te su ocijenili taj postupak uvredljivim. Jeste li se, kao i konkurencija, i vi možda suočili s dvojbama slične naravi?
– Proveli smo dubinsko snimanje i tehnološko, i financijsko, i pravno. Temeljem onoga što smo našli, naša je ponuda sročena takva kakva je…

Hoćete reći da i vaša ponuda, zbog određenih dvojbi, nije bolja, odnosno da jedna kuna odgovara realnom stanju…
– Našli smo neke ugovore, no kako smo potpisali izjavu o čuvanju tajnosti podataka, o detaljima ne možemo govoriti. Možda tek za ilustraciju, dogodi li se raskid jednog ekskluzivnog ugovora to će budućeg vlasnika stajati između 5 i 10 milijuna eura. Mislim da je u slučaju Željezare Sisak vrlo bitna činjenica zadržavanje 1209 radnika kroz sljedeće dvije godine što će, uz otpremnine za višak zaposlenih, budućem vlasniku biti značajan trošak. Mi smo ocijenili da bi nas to stajalo najmanje 20 milijuna eura. Taj podatak ni u kojem slučaju ne može biti zanemariv. Podsjetit ću opet, iz objavljenih podataka o vrijednosti tvrtke i uvjeta prodaje iznesenih kroz dva natječaja evidentno je da velike svjetske kompanije nisu našle interes istaknuti ponudu i platiti tako visoku cijenu.

CIOS je ponudio 35 milijuna eura za modernizaciju dok je njemačka tvrtka, unatoč primjedbama na vjerodostojnost dokumentacije, navodno iskazala pripravnost na ulaganje od 550 milijuna eura, što je zaprepastilo i čelništvo Fonda.
– Doista ne znam što bi oni radili s tim iznosom. Mi smo jasno kazali da namjeravamo nastaviti djelatnost koja se u Valjaonici i sada provodi. U prvoj godini investirali bismo 20 milijuna eura, drugoj 10 i trećoj pet milijuna. CIOS bi sa sisačkom željezarom na najbolji način zatvorio proizvodni lanac u kojemu smo do sada postigli snažan rast.

Ima li uopće potrebe da se u željezaru investira 550 milijuna eura ili možda namjeravaju ovdje preseliti neke svoje pogone?
– To je veoma mnogo novaca, više nego dovoljno za tri potpuno nove željezare. Bože daj da takav investitor dođe na ove prostore i ostvari takvo ulaganje. Naša je ponuda utemeljena na potpuno realnim mogućnostima.

Podsjetit ću na bivše, ruske vlasnike. Došli su s velikim obećanjima, da bi nedugo potom netragom nestali. Jesu li stigli ciljano, samo pokupiti zalihe i još ponešto, o čemu su brujali i kuloari, ili su odustali uvidjevši da u Sisku ipak nije moguće organizirati profitabilnu proizvodnju.
– Ne bih komentirao njihov ni dolazak ni odlazak. Ali nesporno je Valjaonica cijevi vrlo složen problem. Nije tajna da su u proteklih 15-16 godina splitska i sisačka željezara stajale državu 2-2,5 milijarde kuna. Nažalost, i uz toliku potporu državnog proračuna stanje u obje željezare nije bolje. One i dalje gomilaju gubitke dok istodobno sve druge željezare, kako u našem bližem okruženju tako i u svijetu, ostvaruju ekstra profit. Upravo to dovoljno govori o složenosti stanja na obje lokacije. Osim toga, unatrag 15 godina iz Siska je otišao veliki broj stručnjaka koji znaju raditi, dok su oni koji su ostali, nažalost, izgubili kontinuitet proizvodnje. Naša ponuda, prijenos 10 posto udjela na zaposlene, ide k tome da zaposlenike motiviramo da željezara konačno počne uspješno poslovati. Sigurni smo, da je naša ponuda prihvaćena, kroz ulaganje i modernizaciju koju bismo proveli povećali bismo proizvodnju i tako potaknuli ukupan rast gospodarstva u gradu Sisku i šire.

Vlada zbog zahtjeva EU da državne poticaje prestane dijeliti kroničnim gubitašima i sisačku željezaru mora, navodno, prodati najkasnije do ožujka.
– Koliko znam, HFP-u je i po proceduri preostalo objaviti prodaju po posebnim uvjetima, što zapravo znači za jednu kunu. Osobno držim, najpravednija prodaja i splitske i sisačke željezare bila bi da je Fond uvjetovao modernizaciju. Bez nove tehnologije nema budućnosti, nema veće prozvodnje, veće produktivnosti i ostvarivanja profita, a sa zastarjelom tehnologijom i prevelikim brojem zaposlenika možete ostvarivati samo gubitke.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno

Da se HFP odlučio za CIOS s kakvim bi projekcijama pristupili obnovi postrojenja, koja proizvodnja može jamčiti poslovanje uz profit?
– Da željezara postane profitabilna, prethodno se mora dosta toga posložiti. Najprije treba modernizirati čeličanu, to je najveća stavka u cijelom poslovnom planu. Povećanje proizvodnje na 400.000 tona godišnje ide k tome da se ostvaruje prihod od 160 milijuna eura. Naši poslovni planovi govore da bi se investicija počela vraćati nakon pet godina. Prve dvije godine sigurno donose gubitak, broj zaposlenih je prevelik.

Koliko je prekobrojnih radnika?
– Ponudili smo da nakon druge godine ostane 700 ljudi, ostalih 500 zbrinuli bismo sukladno uvjetima iz kolektivnog ugovora i nacionalnim propisima o zbrinjavanju viška radnika.

Znakovito je da Hrvatska već nekoliko godina proživljava građevinski procvat, od autocesta do stanogradnje, a obje željezare su na koljenima…
– To su jedine dvije željezare u Europi koje ne ostvaruju profit, a uvozi se toliko cijevi i betonskog željeza koliko ih željezare u Sisku i Splitu ne mogu proizvesti.

Je li uvozni lobi i u ovom segmentu doista toliko jak?
– Hrvatska slabo brani svoje interese u gospodarskom smislu, vrlo slabo. Kod nas se i željezo i cijevi sumnjive kvalitete, kao i bezbroj drugih proizvoda, uvoze po vrlo niskim cijenama. Ne razumijem zašto država ne stane u zaštitu domaće proizvodnje.

Sisački proizvod tržišu vrlo interesantan još najmanje 10 godina

Upućeni tvrde da CIOS dominira tržištem sirovina neophodnih željezarama. Što ako ostanete bez Valjaonice, tko će biti veći gubitnik – CIOS ili novi vlasnici željezara?
– Nakon što se završi autocesta Zagreb-Sisak, Sisak će postati industrijska zona Zagreba i zato nam je ta željezara u fokusu. Osim toga, proizvod sisačke željezare vrlo je interesantan tržištu i bit će to još najmanje desetak godina. Javit ćemo se i na treći natječaj. Ali kao porezni obveznik, koji će i ove godine s osnove poreza na dobit u državni proračun uplatiti znatan iznos, ne mogu odšutjeti jednu činjenicu. Iz mjeseca u mjesec gomila se gubitak u sisačkoj željezari. Mislim da je doista neprihvatljivo odugovlačenje s prodajom. Samo u devet mjeseci ove godine gubitak iznosi 86 milijuna kuna. I za sljedeća četiri mjeseca, koliko će HFP ponovno trebati za raspisivanje novog natječaja, to je više od 30 milijuna kuna novih gubitaka. Da je prihvaćena naša ponuda, iz proračuna se ne bi namirivao taj gubitak. Netko se u HPF-u zanosi mišlju da Valjaonica ima vrijednost, da je tako, kupci bi se već našli. Nažalost, nema ih.

Poželjan poslodavac

Sisačka željezara svojedobno je bila prepoznatljiva i po vrlo jakom sindikatu, no čini se da su utihnuli.
– CIOS u Sisku nije nepoznat, dvije naše tvrtke tamo posluju. Ljevaonica čeličnog lijeva Felis produkti nekada je bila dio željezare i sada upošljava 170 djelatnika koji uredno primaju i plaću i božićnicu. Felis reciklaža bavi se našom osnovnom djelatnošću, zapošljava dvadesetak ljudi uz tendenciju rasta. Uvjeren sam da smo se potvrdili kao poželjan poslodavac našim uposlenicima i da bismo bili prihvatljivi i za sindikat željezare. Kako će se sada očitovati sindikat željezare, ne znam. Kontaktirali jesmo i upoznali ih s našim planovima. Zadržavanje 1209 radnika dvije godine, zbrinjavanje viška na zakonit način te investiranje 35 milijuna eura uz paralelno podmirivanje oko 140 milijuna dospjelih potraživanja, držim, vrlo je ozbiljna ponuda prihvatljiva i sindikatu.