Baš u trenutku zaustavljanja dugogodišnjeg pada građevinskog sektora, uoči njegovog očekivanog oporavka u sljedećim godinama, stiže novi udarac tvrtkama i razlog zašto one neće biti sretne – Njemačka u potpunosti otvara svoje tržište rada za hrvatske radnike, s procjenom da će joj godišnje doći do 10 tisuća radnika, najviše upravo iz građevinske branše.

Dok u resornom Ministarstvu rada to smatraju velikim uspjehom, to više što Njemačka prvi puta nije iskoristila pravo na ograničenje pristupu radnika nove članice na svih sedam godina, pa ni unatoč jakom protivljenju svojih sindikata u građevinarstvu, Hrvatska gospodarska komora upozorava kako učinci njemačke odluke za naše gospodarstvo neće biti pozitivni. I po mišljenju Željka Mrnjavca, profesora Ekonomskog fakulteta u Splitu, riječ je o olakšici njemačkim poslodavcima, koji trebaju kvalitetne hrvatske radnike, uz procjenu da takva uranjena odluka potpune liberalizacije tržišta rada u odnosu na malu Hrvatsku ne može narušiti ravnotežu na njezinom velikom tržištu rada.

"Procijenili su da se ne moraju štititi, jer ne očekuju tako veliku migraciju, a olakšali su transfer radnika i smanjili administriranje, jer zašto bi svoje poslodavce ograničavali ako to ne moraju. Ovim su im zapravo uštedjeli i vrijeme i novac", kaže Mrnjavac.  Zdenko Karakaš, donedavni direktor HUP Udruge graditeljstvo, smatra da će hrvatski građevinski radnici profitirati, ali ne i građevinske tvrtke. "Naši su radnici u Njemačkoj cijenjeni, imaju iskustvo i lako se prilagođavaju, dok naše tvrtke nisu sposobne konkurirati na tom tržištu, što je osnovni problem. Za njih je ovo sigurno zabrinjavajuće, jer će odljev kvalitetnih radnika sada biti bitno veći", ističe Karakaš, podsjećajući da se Njemačka inače suočava s manjkom građevinskih radnika, a potreba za njima dodatno će porasti s realizacijom projekata koje se i u Njemačkoj pojačano očekuju usljed zaživljavanja Junckerova plana povećanog investiranja.

Broj radnika u tom sektoru u Hrvatskoj drastično je već srezala kriza, a sad kad je njegov pad zaustavljen, suočava se s novim udarcem – da će od 80 tisuća radnika, uključujući i obrtnike, jedan dio privući Njemačka zbog boljih uvjeta. U Njemačkoj, naime, već 20 godina postoji minimalna satnica za građevince – trenutno iznosi 12,4 eura, a intencija je da se i za druge poslove, poput skladištara, uvede minimalna od 7,5 eura. U Hrvatskoj je, pak, minimalna plaća ista za sve, neovisno o težini posla, pa se tako mogu jeftinije plaćati radnici, što je u konačnici i osnov za nelojalnu konkurenciju. Granski kolektivni ugovor k tomu je istekao u veljači, pa se traže njegova rješenja i kroz čini se proširenu primjenu.

Izlaz koji se spominje jesu radnici iz BiH ako za njih Hrvatska omogući veći broj radnih dozvola, što je dugo tema, kako bi domaćim tvrtkama nadoknadili radnu snagu. S druge strane procjenjuje se i da će se njemačkom odlukom pomoći i hrvatskom gospodarskom oporavku. Kao argument spominje se činjenica iz izviješća za prvu godinu našeg članstva u EU da je Hrvatska lider po radnicima zaposlenima u nekoj od drugih zemalja EU koji najviše sredstava vraćaju u matičnu zemlju. U šest mjeseci članstva 2013. od radnika njihovim obiteljima u Hrvatskoj slilo se ukupno 700 milijuna eura, odnosno 500 eura po obitelji. Podaci za 2014. još nisu objavljeni, no očekuje se da će se takav trend nastaviti, što je tipično za hrvatske migrante i iz ranijih desetljeća.

Hrvatima je lani u Njemačkoj izdano 23 tisuće radnih dozvola, 16000 privremenih i 7000 stalnih, a šest glavnih zanimanja za koja su davane su građevinski radnici, rad na farmama, te na obiteljskim gospodarstvima, kuhari i pomoćno osoblje u kuhinji, konobari i njega u kući. Iako se zdravstvo konstantno spominje kao sektor iz kojeg se odljeva najvrjedniji kadar, u Ministarstvu rada kažu kako je se na odlazak odlučuju medicinski tehničari i sestre, ne i liječnici. Unatoč uvriježenom mišljenju, u Njemačkoj je angažirano jako malo visokoobrazovanih kadrova. Nedavno je Bečki institut procijenio da bi do 2020. u druge zemlje EU iz Hrvatske moglo iseliti od 166 do 217 tisuća radnika. Od toga 90 posto u zemlje u koje inače najviše odlaze – Njemačka, Austrija, te Italija.