Kad je potpredsjednik Vlade Damir Polančec ovotjedno potpisivanje sporazuma o proširenju Cefte na preostale zemlje obuhvaćene pojmom jugoistočna Europa ili zapadni Balkan prozvao pobjedom hrvatske diplomacije, mnogima se takva karakterizacija učinila predimenzioniranom. Događaj je većinu javnosti, naime, ostavio potpuno ravnodušnima. Rezultate samita Cefte u Bukureštu mediji su registrirali vrlo formalno, a potpuno su izostale očekivane kritike pojedinih stranaka, poput HSS-a čiji su čelnici po otvaranju pregovora Vladi upućivali dramatične apele da ne srlja u Ceftu kao guska u maglu. S druge strane malo je bilo i onih koji su nakon napornog posla dijelili zadovoljstvo s uskim krugom ljudi iz državne administracije i gospodarstva koji su bili angažirani na pregovorima.

Njima se, međutim, kao uostalom i nekolicini naših sugovornika koji su sa zanimanjem pratili proces što se intenzivno odrađivao zadnjih pola godine, nije činilo da je potpredsjednik Vlade dosad obavljenom poslu dao preveliko značenje. Treba se, komentirao je jedan od njih, samo sjetiti okolnosti pod kojima se priča prošle zime otvorila, odnosno realne mogućnosti ostvarenja plana Europske komisije o stvaranju zone slobodne trgovine na prostoru nekadašnje Jugoslavije minus Slovenija plus Albanija, a uz malen interes inicijatora da odnosi među budućim članicama budu uređeni kao što je to uobičajeno u interesnim trgovinskim asocijacijama. Prvi uspjeh, kako podsjećaju, bilo je modificiranje takvog oblika suradnje inicijativom premijera Ive Sanadera za proširenjem organizacije pred odumirenjem Cefte na predviđene zemlje, ali i na Moldaviju, te, ovisno o mogućnostima i Ukrajinu. Iako se i ta inicijativa tumačila tek kao alibi doskočica za umirivanje domaće javnosti, na koncu se ipak pokazala korisnom, barem za primirivanje beskorisnih rasprava o novim tvorevinama na Balkanu. Atmosferu je ipak ponovo uspjelo uzbuniti nominiranje Beograda za administativno sjedište Cefte, što je ipak brzo stavljeno sa strane.

Naporni pregovori
Nakon napornih pregovora dokumet kojeg je ovog tjedna potpisalo deset predstavnika budućih članica Srednjeurospkog ugovora o slobodnoj trgovini ipak sadrži osnovna polazišta na temelju kojih se krenulo u pregovore a to je da se u budućim trgovinskim odnosima među devet zemalja i teritorija Kosova ipak ne ide ispod razine liberalizacije trgovine dogovorene u međusobnim ugovorima o slobodnoj trgovini. Kao sitan, ali ne i tako nebitan detalj za hrvatsku diplomaciju je i onaj o otvorenosti Cefte za buduće zainteresirane članice u regiji. Iako se na prvi pogled čini nebitnim jer će ugovor ionako obuhvatiti sve zemlje jugoistočne Europe, on ipak govori da organizacija nije čvrsto ograničena okvirom zapadnog Balkana, nego je eventualno otvorena i Ukrajini, ako ta zemlja ikad pokaže interes za ulazak u asocijaciju. Potpisima na ugovor o proširenju Cefte, prema pravilima koja su za hrvatsku stranu značila minimum ispod kojega se nije moglo ići ipak nisu riješena sva dvojbena pitanja koja bi mogla otežati buduće funkcionaranje organizacije. A to je da se buduće članice kad Cefta zaživi, i pridržavaju principa suradnje pod kojima je sporazum potpisan. Sam tijek, kao i završnica pregovora nisu, naime, dali jaku garanciju da će Vlada Srbije prestati kršiti bilateralni ugovor o slobodnoj trgovini s Hrvatskom, odnosno ukinuti zakonski okvir kojim se porezno, odnosno plaćanjem uvoznih trošarina, diskriminira plasman cigareta, ali i nekih drugih proizvoda poljoprovredno-prehrambene industrije, poput voćnih sokova na tržište Srbije. Isto tako još uvijek je neizvjesno hoće li Vijeće ministara Bosne i Hercegovine ukinuti takozvanu privremenu mjeru zaštite domaćeg tržišta samo od prehrambenih proizvoda iz Hrvatska koja traje već 21 mjesec. Ako bi se zaključivalo na temelju iskustava iz procesa pregovora, Hrvatska, kao uostalom i druge zemlje buduće članice Cefte koje ne gledaju sa simpatijama na takve jednostrane poteze te dvije zemlje, ne mogu računati na podršku “pokrovitelja” projekta u nastojanju da se utvrde pravila suradnje.

Čelnici Pakta o stabilnosti propustili su se, naime, u procesu pregovora postaviti kao nepristrani arbitri kojima je cilj dokinuti diskriminatorno ponašanje pojedinih zemalja, a koje ugrožava sam proces širenja Cefte. Opći je dojam da su birokrati Pakta pokazali iznimno razumijevanje za netržišni dogovor Vlade Srbije s dvije multinacionalne duhanske kompanije o zatvaranju srpskog tržišta za konkurenciju do 2010. godine i izravno kršenje ugovora o slobodnoj trgovini. S te adrese nisu oštrije osuđene niti najave da će se nakon potpisivanja ugovora o širenju Cefte nastaviti pregovori o izuzećima za duhansko tržište u Srbiji, kao ni održavanje “privremene” mjere zaštite vlastitog tržišta koje su prije dvadesetak mjeseci proglasile vlasti BiH, iako obje politike izazivaju direktne štete susjednom gospodarstvu. Prema relevantnim izračunama posebne trošarine kojima Srbija štiti položaj svoje duhanske industrije zaključno s listopadom ove godine TDR-u su prouzročile trošak od oko 27 milijuna dolara. Povećne carine za prehrambene proizvode u BiH hrvatskim izvoznicima su, pak, od njihova uvođenja izravno izbile 12,2 milijuna dolara, ne računajući povećane troškove marketinga, ali i one zbog gubitka tržišta.

Rješavanje sporova
Zadržavanje takve trgovinske prakse prema budućim partnerima, osim što održava postojeće netržišne odnose ostavlja i bojazan od njihova ponavljanja. Pojedini gospodarstvenici potencijalnu opasnost i za buduće poslovanje na rastućem tržištu Cefte vide i članku ugovora o Cefti kojim je predviđen inače uobičajeni osigurač za zaštitu tržišta od prekomjernog uvoza. Mehanizam zaštite poremećaja na tržištu koji zemlji omogućava jednostrano uvođenje privremene mjere zaštitu domaćeg tržišta prilikom prekomjernog uvoza uobičajen je u sličnim ugovorima, a Hrvatska ga primjerice ima u ugovoru s EU, u Ceftinom sporazumu ipak doživljavaju kao potencijalnu opasnost. Ostaje, naime, otvoreno pitanje kako će se sankcionirati moguće zlouporabe, kada se već tijekom pregovora, zbog ostvarenja političkog cilja prelazilo preko takve vrste ponašanja, a same članice, kako nisu članice Svjetske trgovinske organizacije, nisu vezane njezinim pravilima, niti ih WTO može sankcionirati. U takvoj situaciji kao mogući način rješavanja sporova, ostaje sankcioniranje unutar organizacije odnosno pred Odborom zemalja Cefte. U slučaju neuspjeha preostaje arbitriranje. Ako zemlje u sporu ne uspiju same postići dogovor o neovisnom arbitru moći će zatražiti pomoć Tajništva Cefte. To tijelo, zamišljeno kao administrativna podrška organizaciji imat će sjedište u Bruxellesu, a između ostalog imat će pravo predlagati listu mogućih arbitara koje će na koncu određivati Odbor ili predsjedavajuća zemlja u odboru. Gospodarstvenici očekuju da se diplomacijom pokušaju prevenirati takva ponašanja s obzirom da se i u budućnosti očekuje da će se najveća razmjena unutar buduće Cefte odvijati između Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije, zemljama koje su s neriješenim odnosima potpisale ugovor.

poslovna prednost

Više nije dovoljno biti jeftin: Tvrtke koje znaju pokazati što rade imaju prednost

Usavršavanje

Više od diplome: zašto se iskusni stručnjaci vraćaju na FER?