Tržišta Rusije i Turske, gdje je evidentan rast potrošnje, trebala bi biti daleko veći izazov hrvatskoj prehrambenoj industriji koja ih sada prepoznaje tek sporadično. Naime, prema istraživanju koje je proveo tim zagrebačkog Ekonomskog instituta (EIZ), analizirajući strukturu izvoznih tržišta i mogući potencijal domaće prehrambene branše, Rusija sa udjelom 1,9 posto u 772 milijuna eura koliko je iznosila vrijednost ukupna izvoza hrane i pića i Turska sa još skromnijim učinkom od tek 0,2 posto na samom su začelju liste inozemnih tržišta s kojima (ne)uspješno trguju prehrambene kompanije, Ta oba tržišta (i ne samo ona) moraju biti u znatno većem fokusu prehrambene industrije RH, ali ne za neke povremene izlete, nego kao konstatna točka u njihovim dugoročnim projekcijama.

Ekipa iz EIZ-a u svojoj je analizi kao zaključnu godinu koristila 2013. kada je kupcima na ruskom tržištu prodan prehrambeni asortiman ukupne vrijednosti samo 13 milijuna eura dok je paralelno na tržište Turske plasirano hrane i pića za tek 1,3 milijuna eura. Rusija broji oko 143 milijuna potencijalnih potrošača, a Turska ima više od 76 milijuna stanovnika što je golem i motiv i izazov.

Sadašnji izvoz prehrambenih tvrtki iz RH karakterizira vrlo visoka koncentriranost, na četiri tržišta (BiH, Italija, Slovenija, Srbija) prodaju više od 50 posto od ukupna izvoza hrane. Kod pića je koncetracija još izraženija, na tri najveće destinacije odlazi čak 69,9 posto izvoza. Takva koncentracija izvoza, ocjenjuju u EIZ-u, donosi sa sobom i moguće rizike gubitka tržišta, u uvjetima (ne)gospodarske krize oni dodatno dobivaju na težini.

Analiza EIZ-a obuhvatila je izvoz 125 grupa proizvoda, a iz te lepeze na rusko se tržište prodaje njih 37 dok je u Turskoj situacija još poraznija, tamo je 2013. plasirano tek sedam proizvoda iz segmenta hrane i pića. S obzirom da su najviše trgovani umaci i juhe taj detalj svjedoči da je na oba tržišta za sada najuspješnije iskoračila koprivnička Podravka. Ruski embargo u ljeto 2014. dijelu izvoznika srušio je planove, no neki su iskoristili upravo tu prepreku za snažnije okretanje tom prostoru poput postirske Sardine.

Unatoč sadašnjim prijeporima između Europske unije i Rusije embargo se ipak ne odnosi na ukupan prehrambeni asortiman. Usto, Rusija je u članstvo Svjetske trgovinske organizacije ušla tek 2012. pa još traje razdoblje liberalizacije tržišta i rušenja carina što hrvatska prehrambena industrija svakako treba efikasnije iskoristiti. Posebice radi komparativnih prednosti koje su najbolje izražene kod umaka i juha, keksa i kolača, goveđeg mesa te vina.

Činjenica da je u promatranom razdoblju u Tursku plasirano sedam proizvoda od kojih su tri (slad, umaci i biljna ulja) ukupno prisvajala više od 90 posto udjela baš i nije za pohvalu ovdašnjim prehrambenim tvrtkama. Ostatak izvoza odnosio se na maslinovo ulje, vodu, mlijeko i vrhnje te ribe. Hrvatska je ulaskom u EU postala članica i Carinske unije između EU i Turske što izvoznicima širom otvara liberalizirano tursko tržište, nema ni kvota ni carina za prehrambene proizvode i pića.