Kao efikasni nositelji društvenog oporavka u situacijama ekonomske depresije poput ove aktualne često se spominju mala i srednja poduzeća.

No, i ta je perspektiva objektivno precijenjena i nepotpuna, ukoliko se zanemaruje aspekt visoke konkurentnosti i uvezanosti ovih struktura u zajedničke sustave s velikim gospodarskim subjektima. Njemačka je najbolji je primjer za to. Čak 80% njezinog BDP-a od 2400 milijardi eura tvore upravo mala i srednja poduzeća, no, ona su sposobna svoje proizvode izvoziti u cijeli svijet, ili su funkcionalno povezana s velikim strukturama. Što su zapravo mala i srednja poduzeća u Hrvatskoj i kako aktivirati njihov razvojni potencijal?

Ozbiljna rasprava o ovom pitanju može početi sa poljoprivredom, konkretno s proizvodnjom mlijeka i mesa na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (OPG). Iza pojma OPG krije se tipičan primjer malog poduzetništva. Tu se ne radi više o seljacima koji prodaju viškove svojih proizvoda na tržnici, nego o poduzetnicima za koje vrijede sva pravila ekonomskog poslovanja. OPG mora biti ekonomski uspješan. To znači da mora investirati znatna sredstva u modernu tehnologiju i biti sposoban tu tehnologiju efikasno upotrijebiti kako bi stvorio proizvod koji se može prodati na svjetskom tržištu.

Zaostajanje za konkurentima
Međutim, svima je poznato da je poljoprivredna proizvodnja u RH neefikasna. Ne možemo proizvesti mesa i mlijeka ni u količinama koje trebamo, proizvođači su nezadovoljni otkupnim cijenama, razvojne procjene su turobne… Proizvođača mlijeka i svježeg mesa iz godine u godinu sve je manje. Sustavnih podataka o efikasnosti OPG-a u Hrvatskoj vrlo je malo. Ilustrativan je podatak da su od 2004. do 2010. kroz Operativne programe govedarstva i svinjogojstva poljoprivredni proizvođači iskoristili tek 853 milijuna kuna od ukupno raspoloživih 4,6 milijardi. Od tih sredstava, ukupno 492 kredita, uredno ih se vraća samo 33 posto, ostatak je ili blokiran ili kredite ne vraća uredno.  

Vječno vruća tema su državni poticaji u poljoprivredi, koji su, prema dostupnim podacima, u 2014. iznosili oko 2,2 milijarde kuna. No, sudeći prema izjavama velikog broja poljoprivrednika u javnosti kod nas se poticaji koriste uglavnom za servisiranje dugova. Smisao poticaja je, kao što i sama riječ kaže, potaknuti stvaranje nove vrijednosti, povećati i poboljšati proizvodnju koja za rezultat ima veću konkurentnost i zaradu u odnosu na proizvođače na hrvatskom, europskom, ali i globalnom tržištu. Kada se pogledaju podaci o proizvodnji mlijeka na OPG-ima, pogotovo usporede li se količine proizvedenog mlijeka po kravi s onima od prije 30 godina, upada u oči činjenica da su hrvatski mljekari u promatranom razdoblju povećali proizvodnju za više od 100%. Objektivno govoreći s takvim porastom produktivnosti može se pohvaliti malo koja industrijska grana u Hrvatskoj. Usprkos tome hrvatski proizvođači još uvijek po količini mlijeka proizvedenog po kravi znatno zaostaju za konkurencijom iz EU. Detaljnija analiza produktivnosti i financijskih pokazatelja velikog broja proizvođača ukazuje na dva nepovoljna elementa. T

o su visoki proizvodni troškovi i visoka zaduženost OPG-a. U najvećem broju slučajeva to je posljedica izostanka sustavnog planiranja proizvodnje, investicija i poslovanja uopće. Poslovni planovi, koji su bili osnova za investicije, napisani su često na pogrešnim osnovama i dugoročno neodrživim podacima.S druge strane, ti planovi su i sačinjeni prije svega da posluže za odobravanje kredita i u druge administrativne svrhe. No, i takvi kakvi su, ti planovi se, kao i mnoge druge postavke o suvremenoj proizvodnji, u najvećem broju slučajeva ne primjenjuju. To je vidljivo i iz upadljivo visoke proizvodne cijene litre mlijeka, koja se na mnogim gospodarstvima tijekom više godina uporno ne mijenja. Kako je već istaknuto, s time je povezana i apsolutna i relativna prezaduženost brojnih OPG-a. Mehanizacija je nabavljana po relativno visokim cijenama, a nedovoljna produktivnost proizvodnje ne može otplatiti visoke anuitete.

Drukčiji zahtjevi za poticaje
Promišljajući perspektive mogućeg razvoja u opisanim okolnostima, podatak da se od 1850 prijava na natječaj za sredstva iz fonda za ruralni razvoj koji traje do polovice travnja, velika većina odnosi na poljoprivrednu mehanizaciju i gospodarska vozila ne djeluje optimistično. Izgleda da kod proizvođača nije proradila svijest o potrebi investiranja u opremu koja može povećati produktivnost proizvodnje, nego i nadalje više interesa privlače mehanizacija i vozila.

Dojam je da kod  proizvođača prevladava stav: "Dijeli se novac, to je prigoda da jeftino dobijemo atraktivnu opremu".A trebalo bi biti sasvim drukčije – polazište u strateškom promišljanju korištenja fondova trebalo bi biti: "Sada proizvodim 6000 kilograma mlijeka po kravi, uz proizvodnu cijenu koja je opasno blizu prodajnoj. U što trebam investirati za postići 9000 kilograma mlijeka što će osjetno sniziti proizvođačku cijenu?" U tom slučaju struktura zahtjeva za poticaje izgledala bi sasvim drukčije. Stanje u svinjogojstvu još je teže nego u govedarstvu.

Marketing sutrašnjice

Panel ‘Mediji i marketing’: Koja su tri najveća pomaka obilježila ovu godinu

alat za uštede i konkurentsku prednost

Svatko tko se registrira do kraja ove godine dobiva 100 besplatnih računa

Nužna je moderna oprema
Stanje na tržištu poljoprivrednih proizvoda zaoštrava se. Mogu li hrvatski poljoprivrednici opstati u tim uvjetima? Odgovor je jasan – mogu, ali kao prvo sadašnji poticaji će se još neko vrijeme isplaćivati, pa će ta činjenica hrvatske proizvođače zaštititi od žešće konkurencije. No, istodobno OPG-i se moraju preustrojiti tako da povećaju sadašnju produktivnost proizvodnje i profitabilnost. Jedinstvena šansa za to pruža se u programu ruralnog razvoja do 2020. koji predviđa poticaje za nabavu moderne opreme u iznosu do 70%.

No, ključno je sljedeće: treba primijeniti logiku i mentalitet poduzetnika investitora, čiji je cilj investirati u ono što povećava sposobnost poduzeća da proizvodi više novaca. Za to je potrebna kvalitetna edukacija o tehnologiji proizvodnje, ali i o poduzetničkom načinu poslovanja. Pojmovi kao profitabilnost po proizvodnoj jedinici (kravi) i cijelog poduzeća, efikasnost hranidbe, cijena proizvodnje litre mlijeka, efikasnost reprodukcije i sl. moraju zauzimati znatno višu poziciju u sustavu razmišljanja svih onih koji se bave mliječnim govedarstvom i poljoprivredom uopće.