U posljednjih sedamdeset godina proizvodnja kemikalija u svijetu porasla je čak četiristo puta, a po snazi i obujmu proizvodnje kemijska industrija je četvrta sila europskog gospodarstva. S druge strane, samo dvadeset posto kemikalija koje se na tržištu nalaze u većim količinama prošlo je detaljna testiranja, odnosno 86 posto kemikalija nema potpunu listu podataka. Riječ je o tvarima koje su velika opasnost za zdravlje i život, a nemar na tržištu kemikalija izazvan neznanjem i zaštitom interesa proizvođača i trgovaca uzima sve veći danak, kako u broju oštećenih, tako i u velikim financijskim izdacima za sanaciju štete.

Novi zakon
U uspostavi novog sustava sigurnosti, koji bi to trebao početi rješavati već od iduće godine, sustavu REACH (Registration, Evaluation and Registration of Chemicals) Europske komisije sudjeluje i Hrvatska koja je put za suradnju s EU na tom području otvorila tek prije godinu dana donošenjem novog Zakona o kemikalijama. Da su domaće zakonodavstvo i praksa još veoma daleko od EU, pokazao je nedavni screening poglavlja Okoliš, u koje ulazi i zaštita ljudskog zdravlja i okoliša od opasnih kemikalija. Proces screeninga imao je i pozitivan učinak jer se izgubila naivna predožba da je samo riječ o rutinskom zadatku prijevoda direktiva u hrvatsko zakonodavstvo, smatraju u Hrvatskom zavodu za toksikologiju u kojem je prošlog tjedna završio važan sastanak s predstavnicima Europskog ureda za kemikalije EK. Suradnja s Uredom omogućit će sudjelovanje Hrvatske u provedbi REACH sustava i usklađivanje domaćih s propisima EU, a očekuje se da će imati i utjecaj na dobivanje konkretne stručne i financijske pomoći za usklađivanje u području opasnih kemikalija.Od jednog milijuna tona kemikalija proizvedenih u Europi u 1930. godini proizvodnja je danas narasla na 400 milijuna tona godišnje. Od sto tisuća kemikalija registriranih u Europskoj uniji desetina se stavlja na tržište u količini većoj od deset tona, te dodatnih dvadeset tisuća kemikalija u količini između jedne i deset tona. Velika većina toga nije ispitana i samim tim predstavlja rizik isključivo zbog visokih troškova suvremenih testiranja, točnije zbog toga što se ne može odrediti tko ta testiranja treba platiti. Ukupno se u svijetu proizvede godišnje 1,244 milijarde tona različitih kemikalija, a najveći dio među njima starije su kemikalije o kojima se još malo zna, a čovječanstvu su već nanijele vrlo teške nesreće. U drugoj polovici prošlog stoljeća dolazili su udarci jedan za drugim. Azbest, benzen, vinil klorid monomer, DDT, dioksini i furani samo su izdvojeni primjeri. Uz pojavu teških kroničnih šteta poput karcinoma i reproduktivnih štetnih učinaka alergije se pojavljuju na prvom mjestu prema porastu njihove učestalosti zadnjih desetljeća. Godišnji troškovi liječenja alergija u Europi danas prelaze 20 milijardi eura, a toksikološka istraživanja 30.000 opasnih tvari ne bi trebala u deset godina prijeći 200 milijuna eura godišnje. Nadzor kemikalija, barem do kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća, bio je izrazito loš. Temeljnom smjernicom Europske komisije uredilo se područje razvrstavanja, označavanja i pakiranja novih opasnih tvari, a kasnije se mnogo učinilo na ograničenjima i zabranama korištenja tvari s teškim kroničnim učincima, no nije bilo moguće učiniti mnogo toga na starim i poznatim tvarima.

Teške nesreće
Za više od stotinu tisuća starih tvari namjeravalo se u hodu riješiti problem, i to isključivo stoga što je bilo gotovo nemoguće utvrditi tko treba platiti troškove testiranja, te podnijeti teret eventualne zabrane ili ograničenja uporabe određene tvari. Većini od njih je, naime, istekla patentna zaštita i proizvodio ih je tko je htio pa je bilo teško pronaći onoga koji će platiti istraživanja. Uz to, kod većine opasnih tvari nije bilo moguće, kao kod primjerice azbesta, naći odgovarajuću zamjenu, jer njihova opasna svojstva nisu bila poznata odnosno provjerena. Kako proces testiranja traje veoma dugo te predstavlja veliko opterećenje za državnu upravu, a zbog komplicirane administracije sprječava inovativan razvoj kemijske industrije, bilo je nužno uspostaviti novi sustav REACH. Za razliku od Slovenije i drugih zemalja koje su Europskoj uniji pristupile 2004. godine, a koje su na usklađivanje propisa i prakse utrošile i do deset godina sistematskog rada, i to uz obilatu pomoć EK, Hrvatska je veliku energiju utrošila na lutanja vezana uz pitanja nadležnosti nad zaštitom ljudskog zdravlja i okoliša od opasnih kemikalija.

Gordijski čvor
Gordijski čvor prerezan je tek krajem 2005. godine kad je usvojen novi Zakon o kemikalijama kojim je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi dobilo jasnu nadležnost za pitanja zaštite ljudskog zdravlja i okoliša od opasnih kemikalija. Međutim, za razliku od država petog pristupnog ciklusa, za cijeli taj opsežan posao usklađivanja propisa i prakse s Europskom unijom u području kemikalija, Hrvatska nije dobila nikakvu stručnu ili financijsku pomoć iz pretpristupnih fondova EU, i to zahvaljujući dijelom nejasnoćama iz starog Zakona o kemikalijama, no i zbog potpunog pomanjkanja suradnje između EK i Hrvatske. Slovenija je, primjerice, za uspostavu svog sustava sigurnosti kemikalija dobila dva Phare projekta ukupno vrijedna dva milijuna eura, te nekoliko projekata iz bilateralne pomoći.

Testirat će se oko 35.000 kemikalija

Osnovna zamisao REACH-a je jednostavna. Proizvođači i uvoznici moraju izraditi detaljnju dokumentaciju te ju predati na registraciju Središnjoj europskoj agenciji za kemikalije. U drugoj fazi će se izdvojiti kemikalije s malim opasnostima ili bez opasnosti, te odmah staviti na tržište. Kemikalije koje predstavljaju veliku opasnost (kancerogenost, reproduktivna otrovnost, postojanost u okolišu) idu u četvrtu fazu u kojoj se ocjenjuje mogu li se zamijeniti manje opasnima i ako mogu onda idu na listu zabranjenih. Kad zamjena nije moguća, pokušava se uspostaviti uvjete njezina učinkovitog nadzora, a ako to nije moguće, stavlja se na listu zabrana. Pretpostavlja se da će proces proći oko 35.000 kemikalija. Kako će se novi sustav odraziti na tržište, vidjet će se za godinu-dvije kad zaživi u praksi, no najviše bojazni od velikih troškova testiranja imaju mali proizvođači ili prepakiravači koji su sigurno u nepovoljnijem položaju od velikih industrija.

Najčešće trovanje lijekovima

Prema podacima Hrvatskog zavoda za toksikologiju, Hrvati se najčešće truju lijekovima, i to jednako u svim regijama (oko 1600 trovanja godišnje), a razlike postoje samo prema dobnim skupinama. Svi drugi uzroci trovanja znatno su rjeđi, a među njima su alkohol, organska otapala, pesticidi te životinjski otrovi (kukci). Gotovo pola svih trovanja pogađa djecu do 18 godina starosti, no posebno djecu do četvrte godine koja čine do 20 posto svih hospitaliziranih slučajeva trovanja. Skupina između 18 i 30 godina vodi u trovanju opijatima (heroin). Skupina starija od 60 godina najčešće se truje lijekovima, a oni i jesu najbrojniji potrošači lijekova. Zanimljiv je i podatak da se pesticidima truju uglavnom starije osobe u slavonskim poljoprivrednim županijama. Najveća smrtnost od trovanja u Hrvatskoj već dugo je uzrokovana ugljičnim monoksidom, a godišnje od trovanja umire oko 130 osoba.

Građevinska industrija

‘Povjerenje investitora gradi se poštivanjem obveza, kvalitetom izvedbe i dobrom komunikacijom’

promo

HEP – čuvar industrijske kulturne baštine Hrvatske