Godišnja potrošnja češnjaka u Hrvatskoj kreće se oko 2.000 tona, a od toga se 90 posto uvozi uglavnom iz Kine, Španjolske i Argentine. Katastrofalna kvaliteta kineskog češnjaka potaknula je u posljednje vrijeme nekoliko manjih poljoprivrednih proizvođača na veću proizvodnju. U Dalmatinskoj zagori, gdje su klimatski i pedološki (tlo) uvjeti odlični za sadnju češnjaka, proizvođači su se okupili oko poznatog ljubitovačkog luka, a i u Slavoniji se pojavio jedan veći proizvođač, Marijan Balić.

U želji da se što bolje informira o uzgoju češnjaka, on je lani sudjelovao i na prvoj svjetskoj konferenciji o češnjaku koja je održana u Madridu pod pokroviteljstvom EU. Glavna tema je bila kako se oduprijeti sve većem uvozu kineskog češnjaka koji je preplavio i europske dućane. Na konferenciji je bio još jedan sudionik iz Hrvatske, Vladimir Puškarić iz Kaniške Ive, pokraj Garešnice. Vladimira i njegova brata Marija zanimale su i priče europskih proizvođača o njihovim iskustvima u uzgoju. Nakon kraćih kalkulacija Mario je donio odluku da kreće u sadnju češnjaka, piše Jutarnji list.

"Jesenas sam posadio ozimi češnjak na 5,5 hektara, a upravo smo završili sadnju proljetnog na još 5,5 hektara. Nadam se urodu od oko 100 tona, a ako bude sve u redu, planiram već dogodine saditi češnjak na 50-ak hektara s očekivanom proizvodnjom od 500 tona. To vam je četvrtina ukupnih potreba Hrvatske za češnjakom. Da imamo još četvoricu ovakvih proizvođača, u potpunosti bismo zadovoljili hrvatske potrebe, uz cijenu koja je za trgovačke lance od 15 do 20 kuna po kilogramu. Sjemenski materijal, nažalost, moramo uvoziti jer su propale sve naše tvornice sjemenskog materijala i nemamo svog certificiranog sjemena, ali i to se može napraviti", objašnjava Mario Puškarić.

Na 300 hektara ovaj 45-godišnji šumarski tehničar ruši rekorde u proizvodnji povrća. Industrijski krumpir na 100 hektara daju godišnji prinos od 3.500 tona, a koji se sav proda u Frankovu čipsaru. Crveni luk ovdje se sije na 14 hektara (50 tona), a u suradnji s Frankom sije se i cikorija na 25 hektara s prinosom od 800 tona. Lani je to bilo 1.600 tona, dovoljno za ukupne hrvatske potrebe.

"Ljudi kod nas naprosto ne rade neke kulture jer kod njih treba puno raditi", kaže nam Puškarić. Njegova jednostavna kalkulacija pokazuje kako se isplati sijati kulture na kojima je potrebno više rada jer su i veći prinosi. Za hektar pšenice potrebno je šest sati rada uz prihod od 7.000 kuna. Za krumpir 50 sati s prihodom od 45.000 kuna, crveni luk 35 sati 50.000 kuna, a za češnjak 150 – 170 sati uz očekivani prihod od 100.000 kuna. Dakako, Puškariću je puno lakše ulaziti u investicije jer ima bogati vozni park (uložio ukupno 18 milijuna kuna) s najsuvremenijim strojevima poput najbolje svjetske samohodne prskalice koju je šest godina staru kupio za 80.000 eura. Nova stoji 270.000 eura i nju uskoro planira kupiti.

"Vrlo brzo postalo mi je jasno da bez ulaganja u navodnjavanje nema uspjeha. Uložio sam 2,5 milijuna kuna u akumulacijsko jezero i opremu za navodnjavanje pa sada ne moram gledati u nebo i čekati kada će prestati suša", priča Puškarić.