Naizgled je možda pomalo neobično da društva bez formalno zaposlenih osoba u njima,najnormalnije posluju. Međutim, u RH je to česta situacija.

Postavlja se logično pitanje: Kako je uopće moguće da prihodi nastaju ako nema određenog angažmana? (op.a. namjerno nije spomenut termin rad ili djelo).

Naime, u Republici Hrvatskoj mjerodavni propisi više ne propisuju striktnu obvezu za trgovačka društva da moraju imati zaposlenike kako bi mogli obavljati registriranu djelatnost. 

Prema Odluci Ustavnog suda RH, br. U-I-646/1999 , te rješenju br. U-I-945/1999 (NN 52/00.) odredbe o obveznom zapošljavanju su ukinute, jer su bile u suprotnosti sa člankom 49. Ustava odnosno između ostaloga su onemogućavale i ograničavale poduzetnika da, sukladno svojim prosudbama utemeljenim na ekonomskim interesima, donosi odluke u korist trgovačkog društva.

Sada obveza postoji jedino ako u sklopu neke djelatnosti postoji posebni zakon ili podzakonski propis koji uređuje obavezno zapošljavanje djelatnika kao uvjet za obavljanje djelatnosti (npr. takvu obvezu propisuje Zakon o bankama i još neki propisi).

Možemo primjerice imati i situaciju da je član uprave društva, zapravo zaposlen u drugom Društvu, a osnovano društvo mu služi za evenutalni poduzetnički poduhvat.

Član uprave društva koji je osiguran na nekoj osnovi, primjerice, prema ugovoru o radu u drugom društvu, nije obvezan osigurati se i kao član uprave te također nema obvezu obračuna i uplate doprinosa, niti sklapanja ugovora o radu.

Dakle, za poslove uprave odnosno vođenja i zastupanja društva, što je zapravo pravo i obveza člana uprave, nema obveze zasnivanja radnog odnosa. 

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe

Dakle, društvo može izdavati fakture, odnosno imati prihode, a potom i rashode bez zaposlenih osoba.

Međutim, iako postoji i odluka Ustavnog suda koju treba poštovati, stava sam kako nije sve crno-bijelo, te kako u praksi se u praksi mogu pojaviti problemi pri nadzoru jer inspektori mogu smatrati kako se ipak ne radi o poslovima zastupanja i vođenja društva, nego o čistom radu za koji je potreban Ugovor, što je zapravo svojevrsna pravna nesigurnost.

Ako se postavi pitanje gdje je granica zastupanja i vođenja poslova, te čistog rada moglo bi se smatrati kako se radi o individualnim okolnostima jer mjerodavni propisi ne definiraju mora li odnosno kad točno mora biti sklopljen Ugovor, što zapravo, ponavlja se, može stvarati pravnu nesigurnost.