Danas je komunikacija između medija i konzumenata zbog preobilja engleskih riječi i izraza ozbiljno narušena i hrli prema nerazumljivosti, a hrvatski jezik prema neprepoznatljivosti, kaže u uvodu svoje upravo objavljene knjige “Hrvatski u zagradama” poznata lingvistica Nives Opačić. Ona već četrdesetak godina prati javnu upotrebu hrvatskog jezika, no čini se da nikad nije bila kritičnija nego danas. Podnaslov knjige “globalizacijske jezične stranputice” već puno govori o tome što je muči, a u svojoj vrlo sočnoj analizi nepismenosti u našoj javnosti ne preže prozvati sve koji su se ogriješili o hrvatski jezik: od Elizabete Gojan čiji je “George DABL JU Bush već postao zaštitni znak arogancije na HTV-u”, pa do pokretača besplatnog tjednika Zagreb News koji je zaradio čak dva poglavlja. Tu su i Vlade i pojedina ministarstava koja u javnost plasiraju razne strane i nejasne izraze poput screeninga, avisa, monitoringa i eutanazije. Tender, team building, benchmarking, event i last minute samo su neki od stotina izraza koje je Opačić pronašla u medijima, kako u napisima novinara tako i u izjavama mnogih javnih osoba. Novinari i urednici, nesumnjivo, najveći su krivci za zatiranje hrvatskog jezika po mišljenju Nives Opačić koja ih kroz primjere bespoštedno i poimence proziva za nepismenost, neobrazovanost i površnost.

Jezik kod doktora
Za vrijeme zadnje predsjedničke kampanje autorica je otkrila izraz spin doctor. Sigurna sam da barem 95 posto hrvatskih građana ne zna kakve je fele taj doctor, jer takvom specijalistu sigurno nitko nije otišao, ni s uputnicom ni bez nje, kaže Opačić koja smatra da je stručnjak za odnose s javnošću sasvim prikladan izraz. Na političkim stranicama s početkom pregovora između Hrvatske i Europske unije osvanuli su i izraz avis (mišljenje, savjet), pa potom i screening, poseban trn u oku koji je prvo plasirala Vlada, odnosno Ministarstvo vanjskih poslova, pa preuzeli mediji, iako ga rijetko tko od čitatelja odnosno gledatelja zapravo razumije, upozorava autorica. Rubrike o ekonomiji također su autorici poslužili kao nepresušan izvor. Ako u hrvatskom baratamo izrazima kao što su porezna stopa, porez na dohodak, porez na dodanu vrijednost, čemu onda korištenje izraza “flat tax sustav” umjesto jedinstvene porezne stope, pita se Opačić. To što bar 90 posto gledatelja javne televizije ne zna što je “one stop shop” ne zanima ni urednike ni novinare, napominje. na drugom mjestu prisjeća se izvornog značenja hrvatske riječi “tender”. “Stariji ljudi koji se sjećaju kako su izgledali vlakovi prije električnih znaju da je neposredno uz lokomotivu bio prikopčan manji vagon sa zalihama vode i goriva… on se zove tender”, kaže Opačić dodajući da se tako zove i manji brodić koji donosi opskrbu većem, te dodaje da je javni natječaj dobra zamjena za tender. Uz ostale kratice poput “pi ti es pija” (PTSP), Opačić se ježi i na “bi di pi” (BDP), a još više na “đi di pi” (GDP).

Sretno po nosu
Team buildingu, još jednom popularnom izrazu koji se uvriježio u poslovnom svijetu, autorica pripisuje značenje stvaranja tima pranja mozga, dirigiranog treniranja na poslušnost poslodavcu “jer tko na fićuk tima ne može tako brzo trčati ili se, po njegovu mišljenju ne druži s ostalima kako je on to zamislio – taj ispada iz ekipe”. Kad je riječ o druženju zaposlenika sa šefovima, u nekim se slučajevima događa i mobbing koji dolazi u paru s bullingom. “Zašto nam je uz tolike riječi trebao još taj mobbing koji preplavljuje hrvatske medije? Odgovor je jednostavan – snobbing”, smatra Opačić podsjećajući da je neko vrijeme konkurirao i bossing, no srećom se nije uvriježio. Svoje su dobili i sportske rubrike, kultura i zabava, te na posebno mjestu informacijska tehnologija koja koristi sve samo ne hrvatske riječi. Tako je Niko Kranjčar “lucky punch” Igora Štimca, što u prijevodu znači pun pogodak, odnosno odlučujući udarac u boksu – autorica je pojašnjenje tražila kod Željka Mavrovića. Opačić ovom prilikom proziva i Hrvatski nogometni savez koji je dopustio da se na majice hrvatskih reprezentativaca na nogometnom prvenstvu u Portugalu stave imena bez dijakritičkih znakova, pa je na njima pisalo Prso, Kovac, Olic, ali i Šimic?! Svijet zabave obiluje nepoželjnim riječima, od naziva emisija i rubrika nadalje. Celebrity, Survivor, mjuzikl, Red Carpet, Story Super Music talents Show…, nazivi su zbog kojih se autorica pita u kojoj zemlji živi. Ova knjiga nije protiv engleskog jezika, ali jest za hrvatski, tvrdi autorica koja smatra da je globalizacija za sve te pojave koje kritizira tek izgovor i traženje dežurnog krivca.