Stvar je vrlo jednostavna i logična i po tom pitanju doista nema puno filozofije.

Kada državi BDP pada trinaest kvartala za redom, a to je slučaj u Hrvatskoj, posljedično tome dolazi i do gubitaka radnih mjesta i turbulencija na tržištu rada. Po tom pitanju bi se državni aparat svakako trebao trgnuti. Sukus cijele priče pokazuje kako su krivci "preteška" država i preduga recesija. Tržište rada na to može reagirati samo padom zaposlenosti, nikako drugačije. 

Zašto je najveći pad zaposlenosti zabilježen u obrtima? 
Obrti i obrtnici su izravno vezani za tržište. Oni su ujedno najosjetljiviji i na sve promjene i turbulencije s kojima se tržište danas suočava. Padom likvidnosti, padaju i obrtnici. Koliko je danas lako otvoriti obrt, jednako toliko ga je lako i zatvoriti. Nelikvidnost i pad potrošnje općenito su glavni odgovorni za pad zaposlenosti u obrtništvu. Današnji obrtnici zbog situacije često rade i ostvaruju poslovne suradnje s velikim lancima, a država pretjerano ne mari za to plaćaju li oni na vrijeme, te plaćaju li uopće.

Kada možemo očekivati pozitivnije promjene i brojke? 
Do 2017. možda uspijemo zaustaviti pad zaposlenosti, ali rast nećemo tako lako i brzo ostvariti. Naša država zasebno neće poduzeti nikakve posebne korake i poteze već će samo iščekivati da se u Europskoj uniji gospodarska situacija poboljša i stabilizira. Tada će se i hrvatsko gospodarstvo "izdići" na račun toga. Promjene u povećanju broja zaposlenosti nažalost ne očekujem prije 2018. godine, a i to je vrlo optimistična prognoza. Uz podatak da je BDP u porastu 0,3 posto ne mogu nikako biti optimističniji od toga.