Budući da je na natječaju za privatizaciju Željezare Smederevo pravovaljana bila samo ponuda američke kompanije Esmark, što je rasplet koji se u Srbiji i očekivao jer je Amerikance favorizirao premijer Aleksandar Vučić, otvoreni su razgovori o uvjetima prodaje.

Međutim, prema riječima srpskog ministra gospodarstva Željka Sertića razgovori s Esmarkom idu teško, što znači da su se između vlade Srbije i Esmarka pojavili problemi. Ekonomisti koje je anketirao Tanjug kao ključni razlog navode pokušaj kupca da dobije više novca nego što se u Srbiji računalo. Stručnjaci su bili uvjereni da je vlada s američkom kompanijom postigla čvršći dogovor, te da su uvjeti utvrđeni i prije raspisivanja natječaja.

Sve se uvozi
Tako ekonomist Goran Nikolić ocjenjuje da je spor s vladom izbio vjerojatno zbog toga što je Esmark procijenio da bi ulog vlade Srbije trebao biti veći kako bi im posao sa Smederevom donosio dobit. Prema njegovim riječima, vlada se obvezala da će preuzeti dugove Željezare koji iznose 520 milijuna eura, te da će sudjelovati u dokapitalizaciji s više od 200 milijuna eura, ali Esmark očito drži da mu ni to nije dovoljno. S druge strane, James Bushar, čelnik Esmark Steela Groupa, najavio je da će ta kompanija u Željezaru uložiti 400 milijuna dolara i da neće biti otpuštanja. Srbija, međutim, kaže Nikolić, nema koksaru, ni željeznu rudu, sve se uvozi, a plaće su zapravo vrlo mali dio rashoda. 

Zahtjevi Europske unije
Ekonomist Milan Kovačević smatra da javnost nema prave informacije o prodaji Željezare. "Možda su Esmarku obećane prevelike subvencije, a Srbija bi kao partner s 20 posto udjela u vlasništvu pokrivala značajne rashode, međutim, to će sigurno teško proći kod EU", kaže Kovačević. U javnosti se tvrdilo da EU neće lako dopustiti sklapanje ovog aranžmana jer bi Srbija osigurala pomoć Esmarku, što se ne uklapa u europska pravila. Ministar Sertić tvrdi, pak, da Srbija više neće davati subvencije Željezari Smederevo i da poslovni plan mora biti u skladu s dogovorom s MMF-om, ali i s pravilima EU.