S velikim zanimanjem očekuje se odluka Vrhovnog suda RH u slučaju Franak u povodu revizije koju su zatražile obje strane, jer se tu otvaraju vruća pitanja. Sedam od osam tuženih banaka (žalba Sberbanke je usvojena, pa ona nije predala reviziju), kao i Savez udruga Potrošač kao formalni tužitelj traže u svojim revizijskim zahtjevima uključivanje Vrhovnog suda. Razlozi koje se pritom ističu razlikuju se ovisno o neuspjehu koji je polučen pravomoćnom presudom.

Potrošač napada odluku u dijelu koji se tiče valutne klauzule, gdje su pobijedile banke, te dio koji se tiče Sberbanke, dok banke napadaju onaj dio presude koji se tiče promjenjivih kamatnih stopa gdje je pobijedio tužitelj. No, pravo je pitanje hoće li revizijsko preispitivanje presude dozvoliti Vrhovni sud, ili slijedi odluka o odbačaju. Takvog rizika svjesni su svi akteri, a posebice banke koje su prema informacijama Poslovnog dnevnika bile vrlo oprezne. Kako nam je potvrđeno, sve banke (Zagrebačka banka, PBZ, Erste banka, RBA, Hypo banka, OTP i Splitska banka) predale su na Vrhovni sud obje vrste zahtjeva za reviziju koje poznaje Zakon o parničnom postupku, dakle traže redovnu reviziju, a podredno izvanrednu. Neke banke u isto vrijeme su preventivno čak predale i ustavnu tužbu, kao osigurač za slučaj da Vrhovni sud odbaci reviziju. Ako se ne dopusti revizija, postoji ustavna tužba kao 'plan B'.

Dok su banke shvatile da postoji sistemski rizik od odbačaja, zbog rupe u Zakonu o parničnom postupku, gdje nije predviđeno povlašteno pravo revizije za kolektivne sporove, a po uzoru na radne sporove, tužitelj Potrošač predao je samo zahtjev za redovnu reviziju, pa je u nešto većem riziku od banaka. Slučaj Franak prvi je kolektivni potrošački spor u Hrvatskoj, što daje poseban 'štih' za pravničku kreativnost. Zbog svoje delikatnosti, uslijed dalekosežnosti ekonomskih, pravnih i društvenih učinaka ove parnice, i medijski je vrlo eksponiran. Nakon objave pravomoćne presude, na krilima kombinacije uspjeha i neuspjeha za strane u sporu, banke su signalizirale da nisu zainteresirane za nagodbe, nego će čekati ishod revizije.

Građani koji duguju u francima postali su zbunjeni; zastara sve vrijeme teče, a oni ne znaju trebaju li tužiti ili isto pričekati što će reći Vrhovni sud. Iz Udruge franak stigla je i sugestija da svi oni mogu još i prekršajno tužiti banke. No, ključno je što je niz revizijskih zahtjeva zatrpao Vrhovni sud, i ovaj složeni slučaj automatski prometnuo u 'vruć krumpir'. Postoje apeli da se on požuri (rizik zastare), a čini se da to može po  spiječiti rješavanjem pitanja je li ovdje dozvoljena revizija, kao i koja jer su razlike između izvanredne i redovne revizije velike. Izvanredna revizija može se podnijeti zbog, kaže zakon, pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u primjeni prava.

Zakon u tri točke navodi primjere koji svi idu za time da postoji razlika u sudskim presudama drugostupanjskih sudova, što je nemoguće jer kod nas u trgovačkim sporovima postoji samo jedan VTS, ili što postoji razlika između VTS-a i shvaćanja VSRH. No, VSRH nije zauzeo formalno shvaćanje o slučaju Franak jer se pravno shvaćanje zauzima formalno na tzv. odjelnoj sjednici. Pa pojednostavljeno rečeno, za izvanrednu reviziju je bitno uskladiti različite stavove više drugostupanjskih sudova ili VTS-a u odnosu na VSRH, kad bi VSRH imao prethodno o tome svoje službeno formalno pravno shvaćanje. To je taj slučaj "jedinstvene primjene". U slučaju Franak ne postoje različiti stavovi viših sudova, a niti postoji prethodno pravno shvaćanje VSRH koje treba uskladiti sa VTS. Utoliko, formalnim tumačenjem zakona, izvanredna revizija bi trebala biti odbačena kao nedopuštena jer za nju nema uvjeta.

Ako VSRH sada dopusti u okviru izvanredne revizije ocjenjivanje pitanja koje nije do tada bilo predmet nijednog slučaja, napraviti će presedan, jer se njom usklađuje praksa. S druge strane, redovna revizija se može podnijeti zbog razloga iz čl. 385. st. 1. ZPP-a. Najčešća primjena tiče se povrede materijalnog prava, a moguće i nekih povreda procedure, no to nema veze sa usklađivanjem sudske prakse inače, nego sa konkretnim slučajem. Međutim za redovnu reviziju ovdje nedostaje limit vrijednosti spora od 500.000 kuna iz čl. 497a. ZPP-a. Ispada da bi i redovna revizija trebala biti odbačena, osim ako VSRH ne promjeni stav o vrijednosti predmeta spora. Po svakoj banci u slučaju Franak, kako je rekao VTS, on iznosi 375.000 kuna. Zbog gore navedenog postoji i mogućnost da o presudi VTS-a svoju odluku donese Ustavni sud, ako je podnesena na vrijeme ustavna tužba.

Mićo Ljubenko

Postoji rizik zastare

Odvjetnik Mićo Ljubenko smatra da je ovo slučaj gdje pravna procedura može doći u prvi plan ispred svih drugih otvorenih pitanja. "Zakon će ubuduće trebati predvidjeti poseban status kolektivnim sporovima, među ostalim i po pravu na tzv. redovnu reviziju. To su sporovi koji se tiču većeg broja građana i ne mogu imati značajna prava ista kao što vrijede za pojedince. Ako bi u slučaju Franak revizije bile odbačene, a što je također moguće formalnim tumačenjem zakona, odluku će morati donijeti Ustavni sud. To će produžiti neizvjesnost, otvoriti daljnji rizik zastare za one koji čekaju, te rizik za ishod rezultata za one koji su krenuli u pojedinačne sporove."

Novi regulatorni okvir

Dobivanje kriptolicence u Hrvatskoj: ključni rokovi, uvjeti i koraci

Fiskalna stabilnost

Kako banke oblikuju ekonomski rast Hrvatske?