Poslovni.hr slavi 20.rođendan
EN DE

Je li Hrvatska uistinu neovisna zemlja?

Autor: Mislav Šimatović
20. studeni 2014. u 21:59
Podijeli članak —
PD

Trebamo jasno reći kako želimo da ova zemlja izgleda u budućnosti, zacrtati ciljeve i zasukati rukave.

Ova zemlja u godinu dana proizvede više hrane nego što njeni građani mogu pojesti, a vanjskotrgovinska bilanca, što se hrane tiče, prvi put je u plusu. Tome je uvelike doprinjeo pojačani plasman poljoprivredne proizvodnje kroz turistički sektor, koji je uspio produžiti sezonu na šest mjeseci. Jedan od ključnih čimbenika koji su utjecali na porast prehrambene proizvodnje svakako je rast investicija u modernizaciju prehrambenog sektora, potpomognut povoljnim bankarskim kreditima i programima državne razvojne banke. Uslijed gospodarskog zamašnjaka, značajan rast aktivnosti bilježe i sektor trgovine, a naročito industrije na čiji je rast uvelike utjecalo povećanje kapaciteta proizvodnje energije i ugljikovodika. Ukupno gledano, ulaganja u istraživanje i razvoj značajno su se podigla na godišnjoj razini i dosegla prosjek Europske unije.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Ovaj kratki i grubi opis pozitivnih gospodarskih trendova, naravno, ne odnosi se na Hrvatsku. Međutim, ne znači da je gore opisano stanje nedostižan cilj. Potrebno je samo jasno reći kako želimo da ova zemlja izgleda u budućnosti, zacrtati ciljeve i zasukati rukave. Ovo potonje manji je problem jer većina građana već sada naporno radi, ali bez jasne nacionalne strategije njihov trud i energija disperzirani su i usmjereni na kratkoročne ciljeve i parcijalne interese. Veći problem je nedostatak osviješćene političke elite i državnika s jasnom vizijom zemlje koja će znati iskoristiti svoje prirodne resurse, prostorne potencijale te na njima temeljiti dizajn obrazovnog sustava i budući gospodarski razvoj. Na takvom državniku je samo da građanima prenese svoju viziju i natjera vlastitu administraciju da stvori regulatorne okvire za ostvarenje jedinog logičnog cilja svake države – postizanje društvenog prosperiteta. Ostalo će obaviti gospodarstvenici. Jer dok ne budemo u stanju proizvoditi dovoljno hrane za vlastite potrebe, dok industrija ovisi o energiji iz uvoza i dok god nam na obali ambicije završavaju na rentijerstvu, kao zemlja i društvo nikada nećemo biti neovisni u krojenju vlastite budućnosti.

Ova zemlja u godinu dana proizvede više hrane nego što njeni građani mogu pojesti, a vanjskotrgovinska bilanca, što se hrane tiče, prvi put je u plusu. Tome je uvelike doprinjeo pojačani plasman poljoprivredne proizvodnje kroz turistički sektor, koji je uspio produžiti sezonu na šest mjeseci. Jedan od ključnih čimbenika koji su utjecali na porast prehrambene proizvodnje svakako je rast investicija u modernizaciju prehrambenog sektora, potpomognut povoljnim bankarskim kreditima i programima državne razvojne banke. Uslijed gospodarskog zamašnjaka, značajan rast aktivnosti bilježe i sektor trgovine, a naročito industrije na čiji je rast uvelike utjecalo povećanje kapaciteta proizvodnje energije i ugljikovodika. Ukupno gledano, ulaganja u istraživanje i razvoj značajno su se podigla na godišnjoj razini i dosegla prosjek Europske unije.

Ovaj kratki i grubi opis pozitivnih gospodarskih trendova, naravno, ne odnosi se na Hrvatsku. Međutim, ne znači da je gore opisano stanje nedostižan cilj. Potrebno je samo jasno reći kako želimo da ova zemlja izgleda u budućnosti, zacrtati ciljeve i zasukati rukave. Ovo potonje manji je problem jer većina građana već sada naporno radi, ali bez jasne nacionalne strategije njihov trud i energija disperzirani su i usmjereni na kratkoročne ciljeve i parcijalne interese. Veći problem je nedostatak osviješćene političke elite i državnika s jasnom vizijom zemlje koja će znati iskoristiti svoje prirodne resurse, prostorne potencijale te na njima temeljiti dizajn obrazovnog sustava i budući gospodarski razvoj. Na takvom državniku je samo da građanima prenese svoju viziju i natjera vlastitu administraciju da stvori regulatorne okvire za ostvarenje jedinog logičnog cilja svake države – postizanje društvenog prosperiteta. Ostalo će obaviti gospodarstvenici. Jer dok ne budemo u stanju proizvoditi dovoljno hrane za vlastite potrebe, dok industrija ovisi o energiji iz uvoza i dok god nam na obali ambicije završavaju na rentijerstvu, kao zemlja i društvo nikada nećemo biti neovisni u krojenju vlastite budućnosti.

Autor: Mislav Šimatović
20. studeni 2014. u 21:59
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close