U prvim komentarima presude Visokog trgovačkog suda (VTS) u slučaju franak licitiralo se različitim iznosima o financijskim učincima, a upozoreno je i na svojevrsni uvod u pravni kaos. Pravni stručnjak za kamatnu problematiku Miljenko Giunio ocjenjuje da je presuda pravno-zanatski izvrsno napisana, a u takvoj situaciji, unatoč najavama revizije, teško je očekivati nagodbe. S druge strane, i kod pojedinačnih tužbenih zahtjeva valja voditi računa o rokovima zastare jer nezastarijevanje utvrđenja ništetnosti ne povlači i nezastarijevanje regresnih zahtjeva. Taj rok istječe pet godina nakon dospjelosti svakog pojedinog zahtjeva, što znači da je već zastarom obuhvaćeno sve što je plaćeno prije pet godina. Usto, banke bi mogle zatražiti da sud utvrdi stvarnu, pretpostavljenu, volju ugovornih strana u pogledu promjenjivih kamata i tim utvrđenjem zamijeni nevaljanu ugovornu odredbu. Jasno je da su tužbe za promjenu ugovora zbog promijenjenih okolnosti uslijed divljanja franka, inače ključno pravno oružje koje su potrošači imali na raspolaganju, sada promašene za proteklo razdoblje.

'Promijenjene okolnosti'

Giunio potvrđuje da nije moguće količinski procijeniti omjer učinka klauzula s promjenjivim kamatnjakom, koje su pravomoćno utvrđene ništetnima, a nasuprot osnaženoj valutnoj klauzuli, što bi inače bio važan element za moguću procjenu pristupanja nagodbi. I bez toga, smatra da nije vjerojatna mogućnost nagodbe u ovoj fazi postupka. Nagodbe bi, kaže, morale biti individualne, zasebne, ne isključujući ni mogućnost generalne ponude.

I ostvarivanje pojedinačnih zahtjeva bilo bi individualno pred općinskim sudovima. Trgovački je sud nadležan za kolektivnu pravnu zaštitu. Pritom treba voditi računa o rokovima zastare zahtjeva, pa se regresnom tužbom može obuhvatiti razdoblje unutar pet proteklih godina.

Do revizije postupka nesumnjivo će doći: tužitelj je to već najavio, a s obzirom na važnost i prirodu predmeta, očekuje se i obraćanje tuženih banaka Vrhovnom sudu RH. No, bankarima stoji na raspolaganju i jedna novotarija. Kad potrošač postavi svoj tužbeni zahtjev ili ga prije suda uputi banci, ona ima mogućnost isticanja svojeg zahtjeva za utvrđenje prave volje stranaka. Iako kod nas još nema takve sudske prakse, može se očekivati da će se na ovom slučaju stvarati.

Giunio pretpostavlja da banke za takvu mogućnost znaju, a to bi im, u slučaju uspjeha, moglo pomoći pri sanaciji “štete” zbog utvrđenja ništetnosti ugovorene klauzule o primjenjivoj kamatnoj stopi. Tako bi nakon utvrđenja na VTS-u nevaljanosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prvi put u Hrvatskoj do izražaja mogla doći nova pravna mogućnost da sud u pojedinom slučaju utvrdi pretpostavljenu i dopustivu volju stranaka prilikom takvog ugovaranja.“Sud bi odgovarajućom pravno prihvatljivom konstrukcijom mogao nadomjestiti nevaljanu odredbu”, kaže Giunio.

Ističe i da je VTS, slijedeći argumentaciju suda prvog stupnja, sažeo činjenično-pravne razloge u prilog konstataciji o nedopuštenosti jednostrano promjenjivih kamatnih stopa u potrošačkim kreditima, bez razumno prihvatljivih parametara. “VTS je to obrazložio i u dinamici propisa koji su to uređivali u razdoblju od ugovaranja do podnošenja tužbe. Jednako sažeto i uvjerljivo obrazložio je i preinačujući dio prvostupanjske presude u prilog valjanosti i jasnoći valutnih klauzula: svako vezivanje valute plaćanja uz neku drugu promjenjivu vrijednost, npr. uz neku drugu valutu, sadrži element aleatornosti, odnosno kockanja. Stabilnost švicarskog franka bila je u funkcionalnoj vezi s niskom kamatnom stopom, pa je jasnoća i općepoznatost takvih klauzula bila odlučujuća i za presuđenje”, kaže Giunio.

Ističe, međutim, da su svi potrošači imali mogućnost zatražiti izmjenu pojedinog ugovora temeljem “promijenjenih okolnosti”, jer enormno i nepredvidivo povećanje vrijednosti franka nedvojbeno jest bila takva okolnost. Korisnici kredita tu mogućnost imaju i danas, ali samo za promjene ubuduće. K tome, pitanje je koliko bi u današnjoj situaciji to uopće bilo svrsishodno. “Udruga Potrošač kao tužitelj, pak, ne može promijenjene okolnosti s uspjehom isticati kao revizijski razlog. To nije argument protiv drugostupanjske odluke, niti je to prihvatljiv argument za kolektivnu tužbu. Institut kolektivnih tužbi zasnovan je na nekorektnom ponašanju jedne strane, a ako su se okolnosti promijenile, riječ je o objektivnim i nepredvidivim događajima na koje strane nisu mogle utjecati”, objašnjava Giunio.

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?

Revizijski presedan

VTS je ukinuo nalog iz prvostupanjske presude da tužene banke “u roku od 60 dana ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz švicarski franak, a kamatna stopa promjenljiva, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti ova presuda”. To je obrazloženo procesnim razlogom odstupanja od tužbenog zahtjeva, njegovim prekoračenjem. U vezi s tim, Giunio naglašava da je VTS dao zanimljivo tumačenje pojma štetnih posljedica radi čijeg uklanjanja sud može odrediti mjere iz članka 136. točka 2. Zakona o zaštiti potrošača. Zakon je tu nedorečen, a presuda je pionirski zahvat: VTS tumači da nalog suda ne podrazumijeva pojedinačne posljedice koje se tiču pojedinih potrošača, nego se pod tim pojmom podrazumijevaju apstraktne štetne posljedice koje se tiču potrošača kao društvene grupe, radi zaštite čijih kolektivnih interesa i prava se vodi postupak. Ako to potvrdi i VSRH, bit će to i revizijski presedan.

“Ovdje je sud u ulozi ‘zakonodavca’, zapravo donositelja norme koja se odnosi na sve, pa ne smije biti vezan konkretnim subjektima”, kaže Giunio. O tome će još biti riječi, a i Vrhovni će sud vjerojatno imati prilike izjasniti se o tome. To je, uz protuargumente stajalištu glede valjanosti “švicarskih” valutnih klauzula, potencijalni revizijski razlog tužitelja u ovom postupku. 

Valutna klauzula

Sporni i dužnici u eurima

Nedopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope uz istodobno vezivanje kune za švicarsku valutu za potrošače je očito bila nesretna kombinacija, što je VTS i naglasio. No, potvrđuje Giunio, to nije moglo dovesti do nedopuštenosti inače uredno ugovorene valutne klauzule. Stoga bi i svako drugo slično ugovaranje promjenjivosti kamatne stope bilo jednako ništetno, bez obzira na referentnu valutu, tj. vrijedilo bi i kod ugovora u drugim valutama (npr. euru).